الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Ecclesiastes

3

1لكل شيء زمان ولكل امر تحت السموات وقت.
1Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
2للولادة وقت وللموت وقت. للغرس وقت ولقلع المغروس وقت.
2Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
3للقتل وقت وللشفاء وقت. للهدم وقت وللبناء وقت.
3Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
4للبكاء وقت وللضحك وقت. للنوح وقت وللرقص وقت.
4Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
5لتفريق الحجارة وقت ولجمع الحجارة وقت. للمعانقة وقت وللانفصال عن المعانقة وقت.
5Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
6للكسب وقت وللخسارة وقت. للصيانة وقت وللطرح وقت.
6Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
7للتمزيق وقت وللتخييط وقت للسكوت وقت وللتكلم وقت.
7Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
8للحب وقت وللبغضة وقت. للحرب وقت وللصلح وقت.
8Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
9فاي منفعة لمن يتعب مما يتعب به.
9Koja je posleniku korist od njegovih napora?
10قد رأيت الشغل الذي اعطاه الله بني البشر ليشتغلوا به.
10Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
11صنع الكل حسنا في وقته وايضا جعل الابدية في قلبهم التي بلاها لا يدرك الانسان العمل الذي يعمله الله من البداية الى النهاية.
11Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.
12عرفت انه ليس لهم خير الا ان يفرحوا ويفعلوا خيرا في حياتهم.
12Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
13وايضا ان يأكل كل انسان ويشرب ويرى خيرا من كل تعبه فهو عطية الله.
13I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
14قد عرفت ان كل ما يعمله الله انه يكون الى الابد. لا شيء يزاد عليه ولا شيء ينقص منه وان الله عمله حتى يخافوا امامه.
14I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
15ما كان فمن القدم هو. وما يكون فمن القدم قد كان. والله يطلب ما قد مضى
15Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
16وايضا رايت تحت الشمس موضع الحق هناك الظلم وموضع العدل هناك الجور.
16Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
17فقلت في قلبي الله يدين الصدّيق والشرير. لان لكل أمر ولكل عمل وقتا هناك.
17Zato rekoh u sebi: "Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin."
18قلت في قلبي من جهة امور بني البشر ان الله يمتحنهم ليريهم انه كما البهيمة هكذا هم.
18Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."
19لان ما يحدث لبني البشر يحدث للبهيمة وحادثة واحدة لهم. موت هذا كموت ذاك ونسمة واحدة للكل فليس للانسان مزية على البهيمة لان كليهما باطل.
19Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
20يذهب كلاهما الى مكان واحد. كان كلاهما من التراب والى التراب يعود كلاهما.
20I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
21من يعلم روح بني البشر هل هي تصعد الى فوق وروح البهيمة هل هي تنزل الى اسفل الى الارض.
21Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
22فرأيت انه لا شيء خير من ان يفرح الانسان باعماله لان ذلك نصيبه. لانه من يأتي به ليرى ما سيكون بعده
22Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?