الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Genesis

2

1فأكملت السموات والارض وكل جندها.
1Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
2وفرغ الله في اليوم السابع من عمله الذي عمل. فاستراح في اليوم السابع من جميع عمله الذي عمل.
2I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.
3وبارك الله اليوم السابع وقدسه. لانه فيه استراح من جميع عمله الذي عمل الله خالقا
3I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.
4هذه مبادئ السموات والارض حين خلقت. يوم عمل الرب الاله الارض والسموات
4To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
5كل شجر البرية لم يكن بعد في الارض وكل عشب البرية لم ينبت بعد. لان الرب الاله لم يكن قد امطر على الارض. ولا كان انسان ليعمل الارض.
5još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.
6ثم كان ضباب يطلع من الارض ويسقي كل وجه الارض.
6Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.
7وجبل الرب الاله آدم ترابا من الارض. ونفخ في انفه نسمة حياة. فصار آدم نفسا حيّة.
7Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.
8وغرس الرب الاله جنّة في عدن شرقا. ووضع هناك آدم الذي جبله.
8I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.
9وأنبت الرب الاله من الارض كل شجرة شهية للنظر وجيدة للأكل. وشجرة الحياة في وسط الجنة وشجرة معرفة الخير والشر.
9Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
10وكان نهر يخرج من عدن ليسقي الجنة. ومن هناك ينقسم فيصير اربعة رؤوس.
10Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka.
11اسم الواحد فيشون. وهو المحيط بجميع ارض الحويلة حيث الذهب.
11Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
12وذهب تلك الارض جيد. هناك المقل وحجر الجزع.
12Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
13واسم النهر الثاني جيحون. وهو المحيط بجميع ارض كوش.
13Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš.
14واسم النهر الثالث حدّاقل. وهو الجاري شرقي اشور. والنهر الرابع الفرات
14Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.
15وأخذ الرب الاله آدم ووضعه في جنة عدن ليعملها ويحفظها.
15Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.
16واوصى الرب الاله آدم قائلا من جميع شجر الجنة تأكل اكلا.
16Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,
17واما شجرة معرفة الخير والشر فلا تأكل منها. لانك يوم تأكل منها موتا تموت.
17ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"
18وقال الرب الاله ليس جيدا ان يكون آدم وحده. فاصنع له معينا نظيره.
18I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on."
19وجبل الرب الاله من الارض كل حيوانات البرية وكل طيور السماء. فاحضرها الى آدم ليرى ماذا يدعوها. وكل ما دعا به آدم ذات نفس حية فهو اسمها.
19Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.
20فدعا آدم باسماء جميع البهائم وطيور السماء وجميع حيوانات البرية. واما لنفسه فلم يجد معينا نظيره.
20Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.
21فاوقع الرب الاله سباتا على آدم فنام. فأخذ واحدة من اضلاعه وملأ مكانها لحما.
21Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
22وبنى الرب الاله الضلع التي اخذها من آدم امرأة واحضرها الى آدم.
22Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.
23فقال آدم هذه الآن عظم من عظامي ولحم من لحمي. هذه تدعى امرأة لانها من امرء اخذت.
23Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!"
24لذلك يترك الرجل اباه وامه ويلتصق بامرأته ويكونان جسدا واحدا.
24Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
25وكانا كلاهما عريانين آدم وامرأته وهما لا يخجلان
25A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.