1انا هو الرجل الذي رأى مذلة بقضيب سخطه.
1Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
2قادني وسيرني في الظلام ولا نور.
2Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
3حقا انه يعود ويرد عليّ يده اليوم كله.
3I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
4ابلى لحمي وجلدي. كسر عظامي.
4Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
5بنى عليّ واحاطني بعلقم ومشقة.
5Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
6اسكنني في ظلمات كموتى القدم.
6Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
7سيج عليّ فلا استطيع الخروج. ثقل سلسلتي.
7Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
8ايضا حين اصرخ واستغيث يصدّ صلاتي.
8Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
9سيج طرقي بحجارة منحوتة. قلب سبلي.
9Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
10هو لي دب كامن اسد في مخابئ.
10Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
11ميّل طرقي ومزقني. جعلني خرابا.
11U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
12مدّ قوسه ونصبني كغرض للسهم.
12Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
13ادخل في كيلتيّ نبال جعبته.
13U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
14صرت ضحكة لكل شعبي واغنية لهم اليوم كله.
14Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
15اشبعني مرائر وأرواني افسنتينا.
15Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
16وجرش بالحصى اسناني. كبسني بالرماد.
16Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
17وقد ابعدت عن السلام نفسي. نسيت الخير.
17Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
18وقلت بادت ثقتي ورجائي من الرب.
18Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
19ذكر مذلتي وتيهاني افسنتين وعلقم.
19Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
20ذكرا تذكر نفسي وتنحني فيّ
20Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
21اردد هذا في قلبي. من اجل ذلك ارجو.
21To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
22انه من احسانات الرب اننا لم نفن. لان مراحمه لا تزول.
22Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
23هي جديدة في كل صباح. كثيرة امانتك.
23Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
24نصيبي هو الرب قالت نفسي. من اجل ذلك ارجوه.
24"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."
25طيب هو الرب للذين يترجونه للنفس التي تطلبه.
25Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
26جيد ان ينتظر الانسان ويتوقع بسكوت خلاص الرب.
26Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
27جيد للرجل ان يحمل النير في صباه.
27Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
28يجلس وحده ويسكت لانه قد وضعه عليه.
28Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
29يجعل في التراب فمه لعله يوجد رجاء.
29neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
30يعطي خده لضاربه. يشبع عارا.
30Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
31لان السيد لا يرفض الى الابد.
31Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
32فانه ولو احزن يرحم حسب كثرة مراحمه.
32jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
33لانه لا يذل من قلبه ولا يحزن بني الانسان.
33Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
34ان يدوس احد تحت رجليه كل اسرى الارض
34Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
35ان يحرف حق الرجل امام وجه العلي
35kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
36ان يقلب الانسان في دعواه السيد لا يرى.
36kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
37من ذا الذي يقول فيكون والرب لم يأمر.
37Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
38من فم العلي ألا تخرج الشرور والخير
38Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
39لماذا يشتكي الانسان الحي الرجل من قصاص خطاياه.
39Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
40لنفحص طرقنا ونمتحنها ونرجع الى الرب.
40Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
41لنرفع قلوبنا وايدينا الى الله في السموات
41Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
42نحن اذنبنا وعصينا. انت لم تغفر.
42Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
43التحفت بالغضب وطردتنا. قتلت ولم تشفق.
43Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
44التحفت بالسحاب حتى لا تنفذ الصلاة.
44Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
45جعلتنا وسخا وكرها في وسط الشعوب.
45Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
46فتح كل اعدائنا افواههم علينا.
46Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
47صار علينا خوف ورعب هلاك وسحق.
47Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
48سكبت عيناي ينابيع ماء على سحق بنت شعبي.
48Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
49عيني تسكب ولا تكف بلا انقطاع
49Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
50حتى يشرف وينظر الرب من السماء.
50dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
51عيني تؤثّر في نفسي لاجل كل بنات مدينتي.
51Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
52قد اصطادتني اعدائي كعصفور بلا سبب.
52Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
53قرضوا في الجب حياتي والقوا عليّ حجارة.
53U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
54طفت المياه فوق راسي. قلت قد قرضت
54Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"
55دعوت باسمك يا رب من الجب الاسفل.
55I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
56لصوتي سمعت. لا تستر اذنك عن زفرتي عن صياحي.
56Ti oču moj glas: "Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje."
57دنوت يوم دعوتك. قلت لا تخف.
57Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"
58خاصمت يا سيد خصومات نفسي. فككت حياتي.
58Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
59رأيت يا رب ظلمي. اقم دعواي.
59Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
60رأيت كل نقمتهم كل افكارهم عليّ.
60Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
61سمعت تعييرهم يا رب كل افكارهم عليّ
61Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
62كلام مقاوميّ ومؤامرتهم عليّ اليوم كله.
62Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
63انظر الى جلوسهم ووقوفهم انا اغنيتهم
63Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
64رد لهم جزاء يا رب حسب عمل اياديهم.
64Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
65اعطهم غشاوة قلب لعنتك لهم.
65Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
66اتبع بالغضب واهلكهم من تحت سموات الرب
66Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!