الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Lamentations

5

1اذكر يا رب ماذا صار لنا. اشرف وانظر الى عارنا.
1Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
2قد صار ميراثنا للغرباء. بيوتنا للاجانب.
2Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
3صرنا ايتاما بلا اب. امهاتنا كارامل.
3Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
4شربنا ماءنا بالفضة. حطبنا بالثمن يأتي.
4Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
5على اعناقنا نضطهد. نتعب ولا راحة لنا.
5Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
6اعطينا اليد للمصريين والاشوريين لنشبع خبزا.
6Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
7آباؤنا اخطأوا وليسوا بموجودين ونحن نحمل آثامهم.
7Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
8عبيد حكموا علينا. ليس من يخلص من ايديهم.
8Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
9بانفسنا نأتي بخبزنا من جرى سيف البرية.
9Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
10جلودنا اسودّت كتنور من جرى نيران الجوع.
10Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
11اذلوا النساء في صهيون العذارى في مدن يهوذا.
11Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
12الرؤساء بايديهم يعلقون ولم تعتبر وجوه الشيوخ.
12Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
13اخذوا الشبان للطحن والصبيان عثروا تحت الحطب.
13Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
14كفت الشيوخ عن الباب والشبان عن غنائهم.
14Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.
15مضى فرح قلبنا صار رقصنا نوحا.
15Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
16سقط اكليل راسنا. ويل لنا لاننا قد اخطأنا.
16Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
17من اجل هذا حزن قلبنا. من اجل هذه اظلمت عيوننا.
17Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
18من اجل جبل صهون الخرب. الثعالب ماشية فيه.
18zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
19انت يا رب الى الابد تجلس. كرسيك الى دور فدور.
19Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
20لماذا تنسانا الى الابد وتتركنا طول الايام.
20Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
21ارددنا يا رب اليك فنرتد. جدد ايامنا كالقديم.
21Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
22هل كل الرفض رفضتنا هل غضبت علينا جدا
22Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?