الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Luke

20

1وفي احدى تلك الايام اذ كان يعلّم الشعب في الهيكل ويبشر وقف رؤساء الكهنة والكتبة مع الشيوخ
1Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama
2وكلموه قائلين قل لنا باي سلطان تفعل هذا. او من هو الذي اعطاك هذا السلطان.
2pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?"
3فاجاب وقال لهم وانا ايضا اسألكم كلمة واحدة فقولوا لي.
3On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi:
4معمودية يوحنا من السماء كانت ام من الناس.
4krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?"
5فتآمروا فيما بينهم قائلين ان قلنا من السماء يقول فلماذا لم تؤمنوا به.
5A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?'
6وان قلنا من الناس فجميع الشعب يرجموننا لانهم واثقون بان يوحنا نبي.
6A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok."
7فاجابوا انهم لا يعلمون من اين.
7I odgovore da ne znaju odakle.
8فقال لهم يسوع ولا انا اقول لكم باي سلطان افعل هذا
8I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim."
9وابتدأ يقول للشعب هذا المثل. انسان غرس كرما وسلمه الى كرامين وسافر زمانا طويلا.
9Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."
10وفي الوقت ارسل الى الكرامين عبدا لكي يعطوه من ثمر الكرم. فجلده الكرامون وارسلوه فارغا.
10"Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.
11فعاد وارسل عبدا آخر. فجلدوا ذلك ايضا واهانوه وارسلوه فارغا.
11Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.
12ثم عاد فارسل ثالثا. فجرحوا هذا ايضا واخرجوه.
12Posla i trećega. A oni i njega izraniše i izbaciše."
13فقال صاحب الكرم ماذا افعل. أرسل ابني الحبيب. لعلهم اذا رأوه يهابون.
13"Nato reče gospodar vinograda: 'Što da učinim? Poslat ću im sina svoga ljubljenoga. Njega će valjda poštovati.'
14فلما رآه الكرامون تآمروا فيما بينهم قائلين هذا هو الوارث. هلموا نقتله لكي يصير لنا الميراث.
14Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu među sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.'
15فاخرجوه خارج الكرم وقتلوه. فماذا يفعل بهم صاحب الكرم.
15Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što će dakle učiniti s njima gospodar vinograda?
16يأتي ويهلك هؤلاء الكرامين ويعطي الكرم لآخرين. فلما سمعوا قالوا حاشا.
16Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože sačuvaj!"
17فنظر اليهم وقال اذا ما هو هذا المكتوب الحجر الذي رفضه البناؤون هو قد صار راس الزاوية.
17A on ih ošinu pogledom i reče: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?
18كل من يسقط على ذلك الحجر يترضض. ومن سقط هو عليه يسحقه.
18Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga."
19فطلب رؤساء الكهنة والكتبة ان يلقوا الايادي عليه في تلك الساعة ولكنهم خافوا الشعب. لانهم عرفوا انه قال هذا المثل عليهم
19Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.
20فراقبوه وارسلوا جواسيس يتراءون انهم ابرار لكي يمسكوه بكلمة حتى يسلموه الى حكم الوالي وسلطانه.
20Vrebajući na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u riječi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
21فسألوه قائلين يا معلّم نعلم انك بالاستقامة تتكلم وتعلّم ولا تقبل الوجوه بل بالحق تعلّم طريق الله.
21Upitaše ga dakle: "Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem.
22أيجوز لنا ان نعطي جزية لقيصر ام لا.
22Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"
23فشعر بمكرهم وقال لهم لماذا تجربونني.
23Proničući njihovu lukavost, reče im:
24أروني دينارا. لمن الصورة والكتابة. فاجابوا وقالوا لقيصر.
24"Pokažite mi denar." "Čiju ima sliku i natpis?"
25فقال لهم اعطوا اذا ما لقيصر لقيصر وما للّه للّه.
25A oni će: "Carevu." On im reče: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje."
26فلم يقدروا ان يمسكوه بكلمة قدام الشعب. وتعجبوا من جوابه وسكتوا
26I ne mogoše ga uhvatiti u riječi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.
27وحضر قوم من الصدوقيين الذين يقاومون امر القيامة وسألوه
27Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga:
28قائلين يا معلّم كتب لنا موسى ان مات لاحد اخ وله امرأة ومات بغير ولد يأخذ اخوه المرأة ويقيم نسلا لاخيه.
28"Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
29فكان سبعة اخوة. واخذ الاول امرأة ومات بغير ولد.
29Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece.
30فأخذ الثاني المرأة ومات بغير ولد.
30Drugi uze njegovu ženu,
31ثم اخذها الثالث وهكذا السبعة. ولم يتركوا ولدا وماتوا.
31onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.
32وآخر الكل ماتت المرأة ايضا.
32Naposljetku umrije i žena.
33ففي القيامة لمن منهم تكون زوجة. لانها كانت زوجة للسبعة.
33Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu."
34فاجاب وقال لهم يسوع ابناء هذا الدهر يزوجون ويزوجون.
34Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.
35ولكن الذين حسبوا اهلا للحصول على ذلك الدهر والقيامة من الاموات لا يزوجون ولا يزوجون.
35No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.
36اذ لا يستطيعون ان يموتوا ايضا لانهم مثل الملائكة وهم ابناء الله اذ هم ابناء القيامة.
36Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća."
37واما ان الموتى يقومون فقد دل عليه موسى ايضا في امر العليقة كما يقول. الرب اله ابراهيم واله اسحق واله يعقوب.
37"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
38وليس هو اله اموات بل اله احياء لان الجميع عنده احياء.
38A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"
39فاجاب قوما من الكتبة وقالوا يا معلّم حسنا قلت.
39Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!"
40ولم يتجاسروا ايضا ان يسألوه عن شيء
40I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
41وقال لهم كيف يقولون ان المسيح ابن داود.
41A on im reče: "Kako kažu da je Krist sin Davidov?
42وداود نفسه يقول في كتاب المزامير قال الرب لربي اجلس عن يميني
42Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna
43حتى اضع اعداءك موطئا لقدميك.
43dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'
44فاذا داود يدعوه ربا فكيف يكون ابنه
44David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"
45وفيما كان جميع الشعب يسمعون قال لتلاميذه
45I pred svim narodom reče svojim učenicima:
46احذروا من الكتبة الذين يرغبون المشي بالطيالسة ويحبون التحيات في الاسواق والمجالس الاولى في المجامع والمتكآت الأولى في الولائم.
46"Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama,
47الذين يأكلون بيوت الارامل ولعلة يطيلون الصلوات. هؤلاء يأخذون دينونة اعظم
47proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda."