الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Mark

4

1وابتدأ ايضا يعلم عند البحر. فاجتمع اليه جمع كثير حتى انه دخل السفينة وجلس على البحر والجمع كله كان عند البحر على الارض
1I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
2فكان يعلّمهم كثيرا بامثال وقال لهم في تعليمه
2Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
3اسمعوا. هوذا الزارع قد خرج ليزرع.
3"Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
4وفيما هو يزرع سقط بعض على الطريق فجاءت طيور السماء واكلته.
4I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
5وسقط آخر على مكان محجر حيث لم تكن له تربة كثيرة. فنبت حالا اذ لم يكن له عمق ارض.
5Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
6ولكن لما اشرقت الشمس احترق. واذ لم يكن له اصل جف.
6Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
7وسقط آخر في الشوك. فطلع الشوك وخنقه فلم يعطي ثمرا.
7Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
8وسقط آخر في الارض الجيدة. فاعطى ثمرا يصعد وينمو. فأتى واحد بثلاثين وآخر بستين وآخر بمئة.
8Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko."
9ثم قال لهم من له اذنان للسمع فليسمع
9I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
10ولما كان وحده سأله الذين حوله مع الاثني عشر عن المثل.
10Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
11فقال لهم قد أعطي لكم ان تعرفوا سرّ ملكوت الله. واما الذين هم من خارج فبالامثال يكون لهم كل شيء.
11I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
12لكي يبصروا مبصرين ولا ينظروا ويسمعوا سامعين ولا يفهموا لئلا يرجعوا فتغفر لهم خطاياهم.
12da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."
13ثم قال لهم أما تعلمون هذا المثل. فكيف تعرفون جميع الامثال.
13I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
14الزارع يزرع الكلمة.
14Sijač sije Riječ.
15وهؤلاء هم الذين على الطريق. حيث تزرع الكلمة وحينما يسمعون يأتي الشيطان للوقت وينزع الكلمة المزروعة في قلوبهم.
15Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
16وهؤلاء كذلك هم الذين زرعوا على الاماكن المحجرة. الذين حينما يسمعون الكلمة يقبلونها للوقت بفرح.
16Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
17ولكن ليس لهم اصل في ذواتهم بل هم الى حين. فبعد ذلك اذا حدث ضيق او اضطهاد من اجل الكلمة فللوقت يعثرون.
17ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
18وهؤلاء هم الذين زرعوا بين الشوك. هؤلاء هم الذين يسمعون الكلمة
18A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
19وهموم هذا العالم وغرور الغنى وشهوات سائر الاشياء تدخل وتخنق الكلمة فتصير بلا ثمر.
19ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda.
20وهؤلاء هم الذين زرعوا على الارض الجيدة. الذين يسمعون الكلمة ويقبلونها ويثمرون واحد ثلاثين وآخر ستين وآخر مئة
20A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
21ثم قال لهم هل يؤتى بسراج ليوضع تحت المكيال او تحت السرير. أليس ليوضع على المنارة.
21I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
22لانه ليس شيء خفي لا يظهر ولا صار مكتوما الا ليعلن.
22Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
23ان كان لاحد اذنان للسمع فليسمع.
23Ima li tko uši da čuje, neka čuje."
24وقال لهم انظروا ما تسمعون. بالكيل الذي به تكيلون يكال لكم ويزاد لكم ايها السامعون.
24I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
25لان من له سيعطى. واما من ليس له فالذي عنده سيؤخذ منه
25Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima."
26وقال. هكذا ملكوت الله كأن انسانا يلقي البذار على الارض
26I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
27وينام ويقوم ليلا ونهارا والبذار يطلع وينمو وهو لا يعلم كيف.
27Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
28لان الارض من ذاتها تأتي بثمر. اولا نباتا ثم سنبلا ثم قمحا ملآن في السنبل.
28zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
29واما متى ادرك الثمر فللوقت يرسل المنجل لان الحصاد قد حضر
29A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve."
30وقال بماذا نشبّه ملكوت الله او باي مثل نمثله.
30I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
31مثل حبة خردل متى زرعت في الارض فهي اصغر جميع البزور التي على الارض.
31Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
32ولكن متى زرعت تطلع وتصير اكبر جميع البقول وتصنع اغصانا كبيرة حتى تستطيع طيور السماء ان تتآوى تحت ظلها.
32jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."
33وبامثال كثيرة مثل هذه كان يكلمهم حسبما كانوا يستطيعون ان يسمعوا.
33Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
34وبدون مثل لم يكن يكلمهم. واما على انفراد فكان يفسر لتلاميذه كل شيء
34Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
35وقال لهم في ذلك اليوم لما كان المساء. لنجتز الى العبر.
35Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!"
36فصرفوا الجمع واخذوه كما كان في السفينة. وكانت معه ايضا سفن اخرى صغيرة.
36Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
37فحدث نوء ريح عظيم فكانت الامواج تضرب الى السفينة حتى صارت تمتلئ.
37Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
38وكان هو في المؤخر على وسادة نائما. فأيقظوه وقالوا له يا معلّم أما يهمك اننا نهلك.
38A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?"
39فقام وانتهر الريح وقال للبحر اسكت. ابكم. فسكنت الريح وصار هدوء عظيم.
39On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
40وقال لهم ما بالكم خائفين هكذا. كيف لا ايمان لكم.
40Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?"
41فخافوا خوفا عظيما وقالوا بعضهم لبعض من هو هذا. فان الريح ايضا والبحر يطيعانه
41Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"