الكتاب المقدس (Van Dyke)

Croatian

Mark

6

1وخرج من هناك وجاء الى وطنه وتبعه تلاميذه.
1I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.
2ولما كان السبت ابتدأ يعلم في المجمع. وكثيرون اذ سمعوا بهتوا قائلين من اين لهذا هذه. وما هذه الحكمة التي أعطيت له حتى تجري على يديه قوات مثل هذه.
2I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?
3أليس هذا هو النجار ابن مريم واخو يعقوب ويوسي ويهوذا وسمعان. أوليست اخواته ههنا عندنا. فكانوا يعثرون به.
3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?" I sablažnjavahu se o njega.
4فقال لهم يسوع ليس نبي بلا كرامة الا في وطنه وبين اقربائه وفي بيته.
4A Isus im govoraše: "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu."
5ولم يقدر ان يصنع هناك ولا قوة واحدة غير انه وضع يديه على مرضى قليلين فشفاهم.
5I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.
6وتعجب من عدم ايمانهم. وصار يطوف القرى المحيطة يعلم
6I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.
7ودعا الاثني عشر وابتدأ يرسلهم اثنين اثنين. واعطاهم سلطانا على الارواح النجسة.
7Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.
8واوصاهم ان لا يحملوا شيئا للطريق غير عصا فقط. لا مزودا ولا خبزا ولا نحاسا في المنطقة.
8I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
9بل يكونوا مشدودين بنعال ولا يلبسوا ثوبين.
9nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
10وقال لهم حيثما دخلتم بيتا فاقيموا فيه حتى تخرجوا من هناك.
10I govoraše im: "Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.
11وكل من لا يقبلكم ولا يسمع لكم فاخرجوا من هناك وانفضوا التراب الذي تحت ارجلكم شهادة عليهم. الحق اقول لكم ستكون لارض سدوم وعمورة يوم الدين حالة اكثر احتمالا مما لتلك المدينة.
11Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo."
12فخرجوا وصاروا يكرزون ان يتوبوا.
12Otišavši, propovijedali su obraćenje,
13واخرجوا شياطين كثيرة ودهنوا بزيت مرضى كثيرين فشفوهم
13izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
14فسمع هيرودس الملك. لان اسمه صار مشهورا. وقال ان يوحنا المعمدان قام من الاموات ولذلك تعمل به القوات.
14Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu."
15قال آخرون انه ايليا. وقال آخرون انه نبي او كأحد الانبياء.
15A drugi govorahu: "Ilija je!" Treći opet: "Prorok, kao jedan od proroka."
16ولكن لما سمع هيرودس قال هذا هو يوحنا الذي قطعت انا راسه. انه قام من الاموات
16Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."
17لان هيرودس نفسه كان قد ارسل وامسك يوحنا واوثقه في السجن من اجل هيروديا امرأة فيلبس اخيه اذ كان قد تزوج بها.
17Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.
18لان يوحنا كان يقول لهيرودس لا يحل ان تكون لك امرأة اخيك.
18Budući da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!",
19فحنقت هيروديا عليه وارادت ان تقتله ولم تقدر.
19Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
20لان هيرودس كان يهاب يوحنا عالما انه رجل بار وقديس وكان يحفظه. واذ سمعه فعل كثيرا وسمعه بسرور.
20jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.
21واذ كان يوم موافق لما صنع هيرودس في مولده عشاء لعظمائه وقواد الالوف ووجوه الجليل
21I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.
22دخلت ابنة هيروديا ورقصت فسرّت هيرودس والمتكئين معه. فقال الملك للصبية مهما اردت اطلبي مني فاعطيك.
22Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: "Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!"
23واقسم لها ان مهما طلبت مني لأعطينّك حتى نصف مملكتي.
23I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva."
24فخرجت وقالت لامها ماذا اطلب. فقالت راس يوحنا المعمدان.
24Ona iziđe pa će svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona će: "Glavu Ivana Krstitelja!"
25فدخلت للوقت بسرعة الى الملك وطلبت قائلة اريد ان تعطيني حالا راس يوحنا المعمدان على طبق.
25I odmah žurno uđe kralju te zaište: "Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"
26فحزن الملك جدا. ولاجل الاقسام والمتكئين لم يرد ان يردها.
26Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.
27فللوقت ارسل الملك سيافا وامر ان يؤتى براسه.
27Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
28فمضى وقطع راسه في السجن. وأتى برأسه على طبق واعطاه للصبية والصبية اعطته لامها.
28donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
29ولما سمع تلاميذه جاءوا ورفعوا جثته ووضعوها في قبر
29Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
30واجتمع الرسل الى يسوع واخبروه بكل شيء كل ما فعلوا وكل ما علّموا.
30Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.
31فقال لهم تعالوا انتم منفردين الى موضع خلاء واستريحوا قليلا. لان القادمين والذاهبين كانوا كثيرين. ولم تتيسر لهم فرصة للاكل.
31I reče im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
32فمضوا في السفينة الى موضع خلاء منفردين.
32Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.
33فرآهم الجموع منطلقين وعرفه كثيرون فتراكضوا الى هناك من جميع المدن مشاة وسبقوهم واجتمعوا اليه.
33No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.
34فلما خرج يسوع رأى جمعا كثيرا فتحنن عليهم اذ كانوا كخراف لا راعي لها فابتدأ يعلّمهم كثيرا.
34Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.
35وبعد ساعات كثيرة تقدم اليه تلاميذه قائلين الموضع خلاء والوقت مضى.
35A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno.
36اصرفهم لكي يمضوا الى الضياع والقرى حوالينا ويبتاعوا لهم خبزا. لان ليس عندهم ما ياكلون.
36Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo."
37فاجاب وقال لهم اعطوهم انتم ليأكلوا. فقالوا له أنمضي ونبتاع خبزا بمئتي دينار ونعطيهم ليأكلوا.
37No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"
38فقال لهم كم رغيفا عندكم. اذهبوا وانظروا. ولما علموا قالوا خمسة وسمكتان.
38A on će im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe."
39فأمرهم ان يجعلوا الجميع يتكئون رفاقا رفاقا على العشب الاخضر.
39I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
40فاتكأوا صفوفا صفوفا مئة مئة وخمسين خمسين.
40I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.
41فاخذ الارغفة الخمسة والسمكتين ورفع نظره نحو السماء وبارك ثم كسر الارغفة واعطى تلاميذه ليقدموا اليهم. وقسم السمكتين للجميع.
41On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.
42فاكل الجميع وشبعوا.
42I jeli su svi i nasitili se.
43ثم رفعوا من الكسر اثنتي عشرة قفة مملوءة ومن السمك.
43I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.
44وكان الذين اكلوا من الارغفة نحو خمسة آلاف رجل
44A jelo je pet tisuća muškaraca.
45وللوقت ألزم تلاميذه ان يدخلوا السفينة ويسبقوا الى العبر الى بيت صيدا حتى يكون قد صرف الجمع.
45On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.
46وبعدما ودعهم مضى الى الجبل ليصلّي.
46I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
47ولما صار المساء كانت السفينة في وسط البحر وهو على البر وحده.
47Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju.
48ورآهم معذبين في الجذف. لان الريح كانت ضدهم. ونحو الهزيع الرابع من الليل اتاهم ماشيا على البحر واراد ان يتجاوزهم.
48Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.
49فلما رأوه ماشيا على البحر ظنوه خيالا فصرخوا.
49A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.
50لان الجميع رأوه واضطربوا. فللوقت كلمهم وقال لهم ثقوا. انا هو. لا تخافوا.
50Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
51فصعد اليهم الى السفينة فسكنت الريح. فبهتوا وتعجبوا في انفسهم جدا الى الغاية.
51I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;
52لانهم لم يفهموا بالارغفة اذ كانت قلوبهم غليظة.
52još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
53فلما عبروا جاءوا الى ارض جنيسارت وارسوا
53Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.
54ولما خرجوا من السفينة للوقت عرفوه.
54Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju
55فطافوا جميع تلك الكورة المحيطة وابتدأوا يحملون المرضى على اسرّة الى حيث سمعوا انه هناك.
55pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.
56وحيثما دخل الى قرى او مدن او ضياع وضعوا المرضى في الاسواق وطلبوا اليه ان يلمسوا ولو هدب ثوبه. وكل من لمسه شفي
56I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.