1Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
1Mina olen mees, kes nägi viletsust tema nuhtluse nuudi all.
2Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
2Ta ajas mind ja pani mind käima pimeduses, mitte valguses.
3I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
3Tõesti, ta pööras oma käe minu vastu ja tõstab seda minu vastu iga päev.
4Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
4Ta kulutas mu liha ja naha, ta murdis mu luud.
5Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
5Ta ehitas mu vastu kindluse ja ümbritses mind kibeduse ning vaevaga.
6Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
6Ta pani mu istuma pimedusse nagu need, kes on ammu surnud.
7Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
7Ta tegi mu ümber müüri ja ma ei pääse välja, ta pani mind raskeisse ahelaisse.
8Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
8Kuigi ma hüüan ja karjun appi, summutab tema mu palved.
9Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
9Ta tegi mu teele tahutud kividest müüri, rikkus mu teerajad.
10Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
10Ta on mulle varitsevaks karuks, peidus olevaks lõviks.
11U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
11Ta paiskas segi mu teed, kiskus mind lõhki, tegi mu lagedaks.
12Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
12Ta tõmbas oma ammu vinna ja pani mind oma nooltele märgiks.
13U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
13Ta laskis oma nooled mu neerudesse.
14Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
14Ma olen kogu oma rahva naeruks, nende igapäevaseks pilkelauluks.
15Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
15Ta toitis mind kibedate taimedega, jootis mind koirohuga.
16Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
16Ta vajutas mu põrmu, laskis mu hambad kuluda sõmeras.
17Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
17Jah, sina tõukasid mu hinge rahupõlvest välja, ma olen unustanud, mis on õnn.
18Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
18Ma ütlen: Kadunud on mu jõud ja mu lootus Issanda peale.
19Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
19Mõtle mu viletsusele ja kodutusele, koirohule ja mürgile!
20Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
20Sina küll mõtled sellele, et mu hing on rõhutud.
21To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
21Seda võtan ma südamesse, sellepärast loodan ma veel:
22Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
22see on Issanda suur heldus, et me pole otsa saanud, sest tema halastused pole lõppenud:
23Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
23need on igal hommikul uued - sinu ustavus on suur!
24"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."
24Issand on mu osa, ütleb mu hing, seepärast loodan ma tema peale.
25Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
25Issand on hea neile, kes teda ootavad, hingele, kes teda otsib.
26Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
26Hea on oodata kannatlikult Issanda päästet.
27Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
27Hea on mehele, kui ta kannab iket oma nooruses.
28Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
28Ta istugu üksi ja vakka, kui see on pandud ta peale!
29neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
29Ta pistku oma suu põrmu - võib-olla on veel lootust!
30Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
30Ta andku oma põsk sellele, kes teda lööb, et ta oleks küllalt teotatud!
31Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
31Sest Issand ei tõuka ära igaveseks.
32jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
32Kui ta on kurvastanud, siis ta ka halastab oma suure helduse pärast.
33Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
33Sest ta ei alanda ega kurvasta inimlapsi mitte südamest.
34Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
34Kui jalge alla tallatakse kõik vangid maal,
35kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
35kui väänatakse mehe õigust Kõigekõrgema palge ees,
36kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
36kui inimesele tehakse ülekohut tema riiuasjas - kas Issand seda ei näe?
37Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
37Kes ütleb, et midagi sünnib, ilma et Issand oleks seda käskinud?
38Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
38Eks tule Kõigekõrgema suust niihästi kuri kui hea?
39Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
39Miks inimesed elus nurisevad? Igaüks nurisegu omaenese patu pärast!
40Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
40Uurigem ja proovigem oma teid ja pöördugem tagasi Issanda juurde!
41Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
41Tõstkem oma südamed ja käed Jumala poole taevas!
42Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
42Me oleme üleastujad ja vastuhakkajad, sina ei andnudki meile andeks.
43Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
43Sa oled peitunud vihasse, oled meid jälitanud, armuta surmanud.
44Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
44Sa oled peitunud pilvesse, et palved ei pääseks läbi.
45Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
45Sa oled teinud meid pühkmeiks ja jätisteks rahvaste seas.
46Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
46Kõik meie vaenlased ajavad oma suu ammuli meie vastu.
47Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
47Meile on tulnud hirm ja haud, hävitus ja hukkumine.
48Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
48Veeojad voolavad mu silmist mu rahva tütre hävingu pärast.
49Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
49Mu silmad voolavad lakkamatult, pisaratel ei ole pidamist,
50dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
50kuni Issand vaatab taevast alla ja näeb.
51Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
51Mu silm teeb mu hingele valu kõigi mu linna tütarde pärast.
52Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
52Tõesti, nagu lindu küttisid mind need, kes põhjuseta on mu vaenlased.
53U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
53Nad tahtsid mu elu kustutada kaevus ja pildusid mu peale kive.
54Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"
54Vesi tõusis mul üle pea, ma ütlesin: 'Nüüd olen kadunud!'
55I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
55Ma hüüdsin su nime, Issand, sügavaimast kaevust.
56Ti oču moj glas: "Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje."
56Sina kuulsid mu hüüdu: 'Ära peida oma kõrva mu appihüüde eest, et saaksin kergendust!'
57Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"
57Sa olid ligi, kui ma sind hüüdsin, sa ütlesid: 'Ära karda!'
58Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
58Sina, Issand, seletad mu hinge riiuasja, sina lunastad mu elu.
59Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
59Sina, Issand, näed mu rõhumist, mõista mulle õigust!
60Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
60Sina näed kogu nende kättemaksu, kõiki nende kavatsusi mu vastu.
61Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
61Sina kuuled nende laimamist, Issand, kõiki nende kavatsusi minu vastu.
62Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
62Mu vastaste huuled ja nende pomin on mu vastu iga päev.
63Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
63Vaata, kas nad istuvad või tõusevad - mina olen nende pilkelaul.
64Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
64Maksa neile kätte, Issand, nende kätetööd mööda!
65Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
65Anna neile paadunud süda, tulgu su sajatus nende peale!
66Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
66Aja neid taga raevus ja hävita nad Issanda taeva alt!