¹Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

¹¶ I te taha o nga wai o Papurona, noho ana tatou i reira, ae, tangi ana tatou, ia tatou i mahara ai ki Hiona.

²o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

²Whakairia ake e tatou a tatou hapa ki runga ki nga wirou i waenganui o reira.

³I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!"

³No te mea i tono i reira te hunga nana tatou i herehere ki etahi waiata i a tatou, me te hunga nana tatou i tukino i tono mai he hari i a tatou, i mea mai, Waiatatia mai ki a matou tetahi o nga waiate o Hiona.

⁴Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

⁴Me pehea matou ka waiata ai i te waiata a Ihowa i te whenua tauhou?

⁵Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

⁵Ki te wareware ahau ki a koe, e Hiruharama, kia wareware toku ringa matau ki tana mahi.

⁶Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

⁶Ki te kore ahau e mahara ki a koe, kia piri toku arero ki toku ngao; ki te kore ahau e whakanui i Hiruharama ki runga ake i taku mea i tino hari ai.

⁷Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!"

⁷¶ E Ihowa, maharatia nga tama a Eroma i te ra o Hiruharama; ta ratou meatanga, Whakahoroa, whakahoroa, a taea rawatia ano tona turanga.

⁸Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

⁸E te tamahine o Papurona, meake nei whakangaromia, ka hari te tangata e utua ai koe mo tau i mea ai ki a matou.

⁹Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!

⁹Ka hari te tangata e hopu ana, e ta ana i au mea nohinohi ki runga ki te kohatu.