¹Nakon toga vidjeh: četiri anđela stoje na četiri kraja zemlje zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drvećem.

¹¶ Muri iho i enei mea ka kite ahau i nga anahera tokowha, e tu ana i nga pito e wha o te whenua, e pupuri ana i nga hau e wha o te whenua, kia kaua e pupuhi te hau ki runga ki te whenua, kia kaua ki te moana, kia kaua ranei ki runga ki tetahi rakau.

²I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru:

²I kite ano ahau i tetahi atu anahera e haere ake ana i te rawhiti, i a ia te hiri a te Atua ora; na, nui atu tona reo ki te karanga ki nga anahera tokowha, i tukua nei ma ratou e mea he kino ki te whenua, ki te moana,

³"Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!"

³E mea ana, Kaua e meatia he kino ki te whenua, kaua ki te moana, kaua hoki ki nga rakau; kia hiritia ra ano e matou nga rae o nga pononga a to tatou Atua.

⁴I začujem broj opečaćenih - sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih:

⁴A i rongo ahau ki te tokomaha o te hunga i hiritia, kotahi rau e wha tekau ma wha nga mano i hiritia, no nga pu katoa o nga tama a Iharaira.

⁵iz plemena Judina dvanaest tisuća opečaćenih, iz plemena Rubenova dvanaest tisuća, iz plemena Gadova dvanaest tisuća,

⁵O te pu o Hura kotahi tekau ma rua nga mano i hiritia: o te pu o Reupena kotahi tekau ma rua nga mano: o te pu o Kara kotahi tekau ma rua nga mano:

⁶iz plemena Ašerova dvanaest tisuća, iz plemena Naftalijeva dvanest tisuća, iz plemena Manašeova dvanaest tisuća,

⁶O te pu o Ahera kotahi tekau ma rua nga mano: o te pu o Nepetarima kotahi tekau ma rua nga mano: o te pu o Manahi kotahi tekau ma rua nga mano:

⁷iz plemena Šimunova dvanaest tisuća, iz plemena Levijeva dvanaest tisuća, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuća,

⁷O te pu o Himiona kotahi tekau ma rua nga mano: o te pu o Riwai kotahi tekau ma rua nga mano: o te pu o Ihakara kotahi tekau ma rua nga mano:

⁸iz plemena Zebulunova dvanaest tisuća, iz plemena Josipova dvanaest tisuća, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuća opečaćenih.

⁸O te pu o Hepurona kotahi tekau ma rua nga mano: o te pu o Hohepa kotahi tekau ma rua nga mano: o te pu o Pineamine kotahi tekau ma rua nga mano i hiritia.

⁹Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama.

⁹Muri iho i enei mea ka kite ahau, na, he mano tini, e kore nei e taea e tetahi te tatau, no nga iwi katoa, no nga hapu, no nga huihuinga tangata, no nga reo, e tu ana i mua i te torona, i mua hoki i te Reme, he mea whakakakahu ki nga kakahu ma, h e nikau hoki ki o ratou ringaringa;

¹⁰Viču iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!"

¹⁰Nui atu to ratou reo ki te karanga, ki te mea, Ko te whakaoranga ki to tatou Atua, e noho nei i runga i te torona, ki te Reme hoki.

¹¹I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica,

¹¹Na ko nga anahera katoa e tu ana i nga taha katoa o te torona, i nga taha hoki o nga kaumatua, o nga mea ora e wha; a ka tapapa ratou ki mua i te torona, ka koropiko ki te Atua,

¹²i pokloniše se Bogu govoreći: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen."

¹²Me te ki ake ano, Amine: Ko te whakapai, ko te kororia, ko te matauranga, ko te whakawhetai, ko te honore, ko te mana, ko te kaha, kei to tatou Atua ake ake. Amine.

¹³I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?"

¹³¶ A ka oho mai tetahi o nga kaumatua, ka mea mai ki ahau, Ko enei i whakakakahuria nei ki nga kakahu ma, ko wai ra? a i haere mai ratou i hea?

¹⁴Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on će mi: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.

¹⁴Ano ra ko ahau ki a ia, E kara, e matau ana koe. Ka mea mai ia ki ahau, Ko te hunga tenei i puta mai i te tukinotanga nui, ko o ratou kakahu he mea horoi na ratou, he mea whakama ki nga toto o te Reme.

¹⁵Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad njima.

¹⁵Koia ratou e noho nei i mua i te torona o te Atua, e mahi nei ki a ia i te ao, i te po, i roto i tona whare: a ma tera e noho ra i runga i te torona e hipoki tona tapenakara ki runga i a ratou.

¹⁶Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega

¹⁶Kore ake o ratou matekai, kore ake o ratou matewai; e kore ano hoki te ra e pa iho ki a ratou, tetahi wera ranei:

¹⁷jer - Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih."

¹⁷Ko te Reme hoki i waenganui o te torona hei hepara mo ratou, a mana ratou e arahi ki nga puna wai o te ora: a ma te Atua e muru atu nga roimata katoa i o ratou kanohi.