¹Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te ga opsjede.

¹In zgodilo se je, ko je bil vzet Jeruzalem (v devetem letu Zedekija, kralja Judovega, deseti mesec, je prišel Nebukadnezar, kralj babilonski, in vsa vojska njegova pred Jeruzalem, in oblegali so ga;

²Jedanaeste godine kralja Sidkije, četvrtoga mjeseca, dana devetoga u mjesecu, provališe u grad.

²v enajstem letu Zedekija, četrti mesec, deveti dan meseca, so predrli v mesto),

³Uđoše sve vojskovođe kralja babilonskoga te se smjestiše kod Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik, Nebušasban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovođe kralja babilonskoga.

³da so vstopili vsi knezi kralja babilonskega in sedli pri Srednjih vratih: Nergal-sarezer, Samgar-nebu, Sarsekim, glavar dvornikov, Nergal-sarezer, glavar magov, in vsi drugi knezi kralja babilonskega.

⁴Kad ih vidješe Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dadoše se u bijeg na vrata između dva zida, noću iziđoše iz grada prema Kraljevu vrtu i krenuše k dolini Arabi.

⁴Ko jih pa zagleda Zedekija, kralj Judov, in vsi vojščaki, pobegnejo in uidejo iz mesta po noči po potu kraljevega vrta, skozi vrata med dvojnim zidom. In šel je po potu proti nižini Arabi.

⁵Ali ih čete kaldejske gonjahu i sustigoše Sidkiju u Poljanama jerihonskim. Uhvatiše ga, odvedoše u Riblu, u zemlju hamatsku, pred Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izreče sud.

⁵Ali šla je za njimi vojska Kaldejcev, in došli so Zedekija na planjavi ob Jerihu; in ujeli so ga ter peljali k Nebukadnezarju, kralju babilonskemu, v Riblo, v deželi Hamatski. In on je izrekel sodbo zoper njega.

⁶I kralj babilonski dade u Ribli pred očima kralja Sidkije zaklati djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odličnike judejske.

⁶In poklal je kralj babilonski sine Zedekijeve v Ribli njemu pred očmi, tudi vse plemenitnike iz Judeje je umoril kralj babilonski.

⁷Sidkiji iskopa oči, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon.

⁷In Zedekiju je oslepil oči in ga zvezal z dvema bronastima verigama, da ga odpelje v Babilon.

⁸Kaldejci zapališe kraljev dvor i kuće naroda i porušiše bedeme jeruzalemske.

⁸Hišo kraljevo pa in hiše ljudske so požgali Kaldejci z ognjem in obzidje jeruzalemsko so podrli.

⁹Ostatak pučanstva koje još ostade u gradu, izbjeglice što su mu se predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže.

⁹In ostanek ljudstva, kar jih je bilo še v mestu, in ubežnike, ki so uskočili k njemu, in ostanek ljudstva, kar jih je bilo še, je odpeljal Nebuzaradan, glavar telesne straže, v Babilon.

¹⁰A od siromašnoga puka koji nije ništa posjedovao, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi neke u zemlji judejskoj i porazdijeli im vinograde i polja.

¹⁰A izmed ljudstva najubožnejše, ki niso imeli ničesar, je Nebuzaradan, glavar telesne straže, pustil v deželi Judovi in jim dal vinogradov in njiv tisti dan.

¹¹O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže:

¹¹Povelje pa je dal Nebukadnezar, kralj babilonski, Nebuzaradanu, glavarju telesne straže, zastran Jeremija, rekoč:

¹²"Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne čini mu nikakva zla, nego postupaj s njime kako on bude želio."

¹²Vzemi ga in dobro pazi nanj in ne stori mu nič hudega, temuč delaj ž njim, kakor ti poreče.

¹³Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Nebušazdan, visoki dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve vojskovođe kralja babilonskoga

¹³In poslal je Nebuzaradan, glavar telesne straže, in Nebusazban, glavar dvornikov, in Nergal-sarezer, glavar magov, in vsi mogočniki kralja babilonskega

¹⁴poslaše ljude da izvedu Jeremiju iz tamničkoga dvorišta i pustiše ga na slobodu. I tako on osta među narodom.

¹⁴so poslali ter vzeli Jeremija iz veže straže in ga izročili Gedaliju, sinu Ahikama, sina Safanovega, naj ga pelje v hišo svojo. In tako je prebival sredi ljudstva.

¹⁵Dok je Jeremija bio zatvoren u tamničkom dvorištu, dođe mu riječ Jahvina:

¹⁵In beseda GOSPODOVA je prišla Jeremiju, ko je bil zaprt v veži straže, rekoč:

¹⁶"Idi i reci Kušitu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Evo, učinit ću da se ispune moje riječi protiv ovoga grada, na nesreću, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oči obistine,

¹⁶Pojdi in reci Ebedmeleku, Etiopcu, tole: Tako pravi GOSPOD nad vojskami, Bog Izraelov: Glej, jaz izpolnim besede svoje o tem mestu v hudo, ne pa v dobro, in pred očmi tvojimi se uresničijo tistega dne.

¹⁷ja ću te u onaj dan spasiti - riječ je Jahvina - i nećeš biti predan u ruke ljudima pred kojima dršćeš,

¹⁷Ali otmem te tisti dan, govori GOSPOD, in dan ne boš v roke možem, ki se jih bojiš.Kajti gotovo te oprostim in od meča ne padeš; in življenje ti bode namesto plena, ker si stavil upanje na mene, govori GOSPOD.

¹⁸jer ja ću te pouzdano spasiti te nećeš od mača poginuti, nego ćeš dobiti život kao plijen, jer si se u me pouzdao' - riječ je Jahvina."

¹⁸Kajti gotovo te oprostim in od meča ne padeš; in življenje ti bode namesto plena, ker si stavil upanje na mene, govori GOSPOD.