¹Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead.

¹Glej, lepa si, prijateljica moja, glej, lepa si; oči tvoje so kakor golobice za pajčolanom tvojim; lasje tvoji so kakor čreda koz, ki leže po strmini gore Gileadske.

²Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.

²Zobje tvoji so kakor čreda ostriženih ovčic, ki stopajo gori iz kopeli, katerih vsaka ima dvojčeti in nerodovitne ni med njimi nobene.

³Usne su tvoje kao trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.

³Ustne tvoje so kakor karmezinasta vrvica in usta tvoja so ljubka; kakor odrezan kos margaranovega jabolka so senca tvoja izza pajčolana tvojega.

⁴Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački.

⁴Vrat tvoj je kakor stolp Davidov, ki je zgrajen za orožnico, na njem visi tisoč ščitov, vsi ščiti junakov.

⁵Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima.

⁵Prsi tvoje so kakor dve srnici, dvojčeti gazelini, ki se paseta med lilijami.

⁶Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak tamjana.

⁶Dokler se ohladi dan in sence zbeže, pojdem h gori mirovi in k hribu kadila.

⁷Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.

⁷Vsa si lepa, prijateljica moja, in madeža ni na tebi.

⁸Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih.

⁸Z menoj doli z Libanona, nevesta moja, z menoj prideš z Libanona; z vrha Amane boš gledala doli, z vrha Senirja in Hermona, od ležišč levov, od gorá leopardov.

⁹Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.

⁹Obvladala si mi srce, sestra moja, nevesta, obvladala si mi srce z enim pogledom svojih oči, z eno verižico na vratu svojem.

¹⁰Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.

¹⁰Kako je lepa ljubav tvoja, sestra moja, nevesta! koliko boljša je ljubav tvoja nego vino in mazil tvojih duh boljši nego vseh dišav!

¹¹S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.

¹¹Z usten tvojih, nevesta, kaplja strd, med in mleko sta pod jezikom tvojim, in oblačil tvojih duh je kakor Libanona vonj.

¹²Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.

¹²Zaklenjen vrt je sestra moja, nevesta, zaklenjen vrelec, zapečaten studenec.

¹³Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:

¹³Mladike tvoje so margaranov gaj z žlahtnim sadjem, s ciprovim cvetjem in z nardovimi rastlinami,

¹⁴nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.

¹⁴narda in žafran, kolmež in sladka skorjica, z vsakršnim kadilnim drevjem, mira in lopatika z vsemi najboljšimi dišavami.

¹⁵Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana.

¹⁵Ti si studenec na vrtu, vodnjak žive vode in potoki, ki teko od Libanona.Vstani, severni veter, in pridi, jug, vej skozi moj vrt, da kapljajo njega dišave! Naj pride ljubi moj na vrt svoj in uživa sadove, njemu dragocene.

¹⁶Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.

¹⁶Vstani, severni veter, in pridi, jug, vej skozi moj vrt, da kapljajo njega dišave! Naj pride ljubi moj na vrt svoj in uživa sadove, njemu dragocene.