¹Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,

¹ Malayka hinka din binde to Saduma wiciri kambu. Lotu mo goono ga goro Saduma meyo gaa. Lotu di ey, a tun zama nga m'i kubay se, a sombu kala moyduma to ganda laabo gaa.

²a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noć ćemo provesti na trgu."

² A ne i se mo: «Ya araŋ, ay koyey, ay g'araŋ ŋwaaray, wa gana ka kaa ka zumbu ay, araŋ bannya kwaara. Araŋ ma kani noodin, i m'araŋ cey nyun. Araŋ ma biya ka tun ka araŋ dirawo te koyne.» Amma i ne: «Abada. Iri ga kani day batama ra.»

³Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše.

³ Amma a n'i ŋwaaray gumo, hal i kamba ka kaa a do ka furo a windo ra. A na ŋwaari kaano te i se ka buuru kaŋ sinda dalbu ton i se, hal i ŋwa mo.

⁴Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću.

⁴ Amma za i mana kani jina, kala kwaara alborey, danga Saduma izey nooya, zankey da dottijey, kurayey kulu borey kaa ka windo windi.

⁵Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"

⁵ I soobay ka Lotu ce. I goono ga ne a se: «Man alborey din kaŋ yaŋ kaa ni do cino wo ra? M'i kaa taray iri se neewo, zama iri ma kani nd'ey.»

⁶Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.

⁶ Lotu mo fatta ka koy i do ka fu meyo daabu nga banda.

⁷"Braćo moja," reče on, "molim vas, ne činite toga zla!

⁷ A ne: «Ya araŋ ay nya-izey, ay g'araŋ ŋwaaray, wa si laala te ya-cine.

⁸Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova."

⁸ Wa guna, ay gonda ize way hinka kaŋ yaŋ mana alboro bay jina. Ay g'araŋ ŋwaaray, wa naŋ ay ma fatta nd'ey araŋ se. Araŋ ma te i se haŋ kaŋ araŋ ga ba. Amma borey din, wa si hay kulu te i se, zama i kaa ay fu daabirjo biyo cire.»

⁹"Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju.

⁹ I ne a se: «Hibi!» I ne mo: «Boro wo kaa neewo ka nga yawtaray goray te. Sohõ a ga ba nga ma te alkaali! To, sohõ ni wano ga jaase i wano kaŋ iri ga te ni se!» Kal i na bora din kaŋ ga ti Lotu kankam. I maan zama ngey ma meyo daabirjo ceeri.

¹⁰Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;

¹⁰ Amma alboro hinka na ngey kambey salle ka Lotu candi ka daŋ fuwo ra ngey do. Gaa no i na meyo daabu.

¹¹a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.

¹¹ Kal i na borey kaŋ yaŋ go windo me kar da danawtaray, ikayney da ibeerey, hal i na ngey boŋ fargandi nda windi meyo ceeciyaŋ.

¹²Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi!

¹² Kala borey din ne Lotu se: «May no ni se neewo koyne? Anzurayyaŋ no, ize alboroyaŋ wala wayboroyaŋ? Wo kaŋ ni gonda kulu, ma n'i fattandi kwaaro wo ra,

¹³Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo."

¹³ zama iri ga nango wo halaci, zama i kalima te gaabi Rabbi jine. Rabbi mo na iri donton zama iri m'a halaci.»

¹⁴Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!" Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu.

¹⁴ Lotu fatta ka salaŋ nga anzurayey se, ngey kaŋ yaŋ n'a ize wayey hiiji. A ne i se: «Wa tun ka fatta neewo, zama Rabbi ga kwaaro wo halaci.» Amma woodin mana hima a anzurayey se kala hahaarayaŋ sanni.

¹⁵Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!"

¹⁵ Waato kaŋ mo ga ba ka bo, malaykey na Lotu tuti ka ne: «Tun ka sambu ni wando da ni ize way hinka kaŋ yaŋ go ne. A ma si te ni mo ma halaci kwaaro wo halaciyaŋo ra.»

¹⁶Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada.

¹⁶ Waati kaŋ a goono ga lamburay, alborey din n'a kamba di, d'a wando kamba, d'a ize way hinka kambey (zama Rabbi gonda suuji a se.) I n'a fattandi, k'a taŋ kwaara banda.

¹⁷Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!"

¹⁷ A ciya mo, waato kaŋ i n'a fattandi, kal i ne: «Zuru ni fundo se! Ma si ni banda guna, ma si kay mo batama kulu ra. Zuru ka to tondey do, zama i ma si araŋ tuusu.»

¹⁸Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!

¹⁸ Amma Lotu ne i se: «Abada, manti yaadin no, ay koyo.

¹⁹Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem.

¹⁹ Guna sohõ, ay, ni bannya du gomni ni jine. Ni na ni suujo kaŋ ni n'ay cabe beerandi, zama ni n'ay fundo hallasi. Amma ay si hin ka zuru ka to tondo za masiiba mana to ay, ay mo ga bu.

²⁰Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!"

²⁰ Guna, kawye wo ga maan, a ga kayna mo. Ay ma zuru ka koy noodin, (manti ikayna no?), ay fundo mo ga funa.»

²¹Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš.

²¹ Malayka ne a se: «Guna, ay yadda ni se woodin boŋ, hala mo ay si kawya kaŋ boŋ ni salaŋ din zeeri.

²²Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar.

²² Ma waasu ka to noodin ka yana, zama ay si hin ka hay kulu te kala nda ni to noodin jina.» A se no i ne kawya wo se Zowar.

²³Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,

²³ Wayna goono ga fun laabo gaa waato kaŋ Lotu furo Zowar ra.

²⁴Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem

²⁴ Waato din gaa mo Rabbi na sufar* nda danji kaŋ fun beena ra Rabbi do dooru Saduma nda Gomorata boŋ.

²⁵i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.

²⁵ A na kwaarey din da batama kulu mo zeeri, da borey kulu kaŋ yaŋ go kwaarey ra da goray, da haŋ kaŋ ga zay ka fun laabo ra mo.

²⁶A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.

²⁶ Amma Lotu wando zagu ka nga banda guna. A binde bare ka te ciiri tondi ka gusam.

²⁷Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,

²⁷ Susubay za da hinay Ibrahim ziji ka koy nango kaŋ nga kay Rabbi jine.

²⁸upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine.

²⁸ Kal a na Saduma nda Gomorata do haray guna, da laabo batama kulu mo. A di laabo dullo goono ga ziji mate kaŋ cine feema dullu ga te.

²⁹Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

²⁹ A go no, waato kaŋ Irikoy na batama kwaarey halaci, kal a fongu Ibrahim gaa. A na Lotu fattandi hasarawo ra, waato kaŋ a na kwaarey kaŋ yaŋ ra Lotu go da goray zeeri.

³⁰Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini.

³⁰ Lotu mo fatta Zowar ka kaaru ka goro tondey ra, nga nda nga ize way hinka nga banda, zama a ga humburu Zowar ra goray. A goro tondi guusu fo ra, nga nda nga ize way hinka.

³¹Starija reče mlađoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu.

³¹ Kala ibeero ne ikayna se: «Iri baabo zeen, alboro si no mo ndunnya ra koyne kaŋ ga furo iri do ndunnya kulu alaadey boŋ.

³²Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo."

³² Kala iri m'iri baabo haŋandi baji. Iri ma kani nd'a mo, zama iri ma dumi jisi iri baabo do.»

³³One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

³³ I na ngey baabo daŋ a ma baji haŋ cino din. Ibeero furo ka kani nda nga baabo. Amma baabo wo mana bay a kaniyaŋo gaa, sanku fa a tunyaŋo.

³⁴Sutradan starija reče mlađoj: "Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo."

³⁴ A go no, a suba koyne, kala ibeero ne ikayna se: «A go, bi cin ay ya kani nd'ay baaba. Iri ma naŋ a ma baji haŋ koyne cino wo. Ni mo ma furo ka kani nd'a, hala iri ma dumi jisi iri baabo do.»

³⁵Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

³⁵ Kal i na ngey baabo haŋandi baji koyne cin woodin mo ra, ikayna mo koy ka kani nd'a. Amma baabo mana a kaniyaŋo bay, sanku fa a tunyaŋo.

³⁶Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem.

³⁶ Yaadin cine no Lotu ize way hinka kulu na gunde sambu nd'a ngey baabo gaa.

³⁷Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca.

³⁷ Ibeero hay ize aru k'a maa daŋ Mowab. Nga no ga ti Mowabancey baaba hala ka kaa hunkuna.

³⁸I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.

³⁸ Ikayna mo hay ize aru k'a maa daŋ Ben-Ammi. Nga no ga ti Amon izey baaba hala ka kaa hunkuna.