1Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka.
1 Kala Isaka na Yakuba ce ka albarka gaara a se, k'a kaseeti. A ne a se: «Ni ma si wande sambu Kanaana ize wayey ra.
2Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kćeri Labana, brata svoje majke.
2 Tun ka koy Padan-Aram, hala ni nya baabo Betuwel kwaara. Noodin no ni ga wande sambu ni boŋ se Laban ize wayey ra, nga kaŋ ga ti ni nya arme.
3A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te učini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda.
3 Irikoy Hina-Kulu-Koyo mo ma ni albarkandi, a ma ni no izeyaŋ, a ma ni tonton hala ni ma te jama bambata.
4Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!"
4 A ma Ibrahim albarka no nin da ni banda se, hala ni ma ni yawtaray laabo tubu, wo kaŋ Irikoy no Ibrahim se.»
5Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
5 Yaadin no Isaka na Yakuba donton d'a a ma koy hala Padan-Aram, Laban Betuwel Suriyance izo do, Rabeka kaŋ ga ti Yakuba nda Isuwa nya armo.
6Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, naređujući mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka",
6 Isuwa di kaŋ Isaka na albarka gaara Yakuba se. A di kaŋ i n'a donton hala Padan-Aram, a ma koy ka hiiji noodin. A di mo kaŋ i n'a albarkandi ka kaseeti a gaa, a ma si wande sambu Kanaana ize wayey ra.
7i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram,
7 A di kaŋ Yakuba hangan nga baabo da nga nyaŋo sanno se ka koy Padan-Aram.
8Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku.
8 Kala Isuwa faham kaŋ Kanaana ize wayey si kaan nga baabo Isaka se.
9Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje već imaše, oženi Mahalatom, kćerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.
9 Isuwa koy binde Isumeylancey ra ka wande fo tonton nga wandey gaa. Mahalata no ga ti a maa, Isumeyla Ibrahim izo ize way no, Nebayot wayme no.
10Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran.
10 Yakuba fun Beyer-Seba ka Haran fonda di.
11Stigne u neko mjesto i tu prenoći, jer sunce bijaše već zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne.
11 A to nangu fo ka kani cin, zama wayna kaŋ a gaa. A na tondi fo sambu noodin k'a jisi ka te boŋ-dake. A kani noodin ka jirbi.
12I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze.
12 A na hindiri fo te kaŋ ra a di kaarimi hari kaŋ ganda go laabo boŋ, boŋo koy ka tuku hala beena gaa. A go, Irikoy malaykayaŋ go ga kaaru ka zumbu kaarimi haro din boŋ.
13Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu.
13 Rabbi mo go ga kay kaarimi haro se beene ka ne: «Ay no Rabbi, ni baabey Ibrahim da Isaka Irikoyo. Laabo kaŋ boŋ ni goono ga kani, ay g'a no ni se, nin da ni banda kulu.
14Tvojih će potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ćete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom će se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje.
14 Ni banda ga baa danga laabu gurayze cine. Ni ga yandi wayna kaŋay da wayna funay, azawa da dandi kambe haray laabo wo boŋ. Ni do mo, da ni banda bora do no i ga ndunnya dumey kulu albarkandi.
15Dobro znaj: ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao."
15 Guna, ay go ni banda. Ay ga haggoy da nin nangu kulu kaŋ ni ga koy. Ay ga ye ka kande nin ne laabo wo ra, zama ay si fay da nin kala nd'ay na haya kaŋ ay ci ni se din te.»
16Jakov se probudi od sna te reče: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!"
16 Yakuba tun jirbo gaa ka ne: «A sinda sikka, Rabbi go batamo wo ra, ay mo mana bay a gaa.»
17Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!"
17 A humburu mo ka ne: «Batamo wo ga humburandi. Neewo sikka si Irikoy fuwo no, neewo no ga ti beene meyo.»
18Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.
18 Yakuba tun za susubay da hinay. A na tondo kaŋ a te boŋ-dake cino ra din sambu k'a kayandi ka ji soogu a boŋ.
19Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz.
19 A na nango din maa daŋ Betel, amma za doŋ kwaara maa ga ti Luz.
20Tada učini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim,
20 Kala Yakuba ze ka ne: «Da Irikoy goro ay banda, d'a haggoy d'ay ay naaruyaŋo wo fonda ra, d'a n'ay no ŋwaari kaŋ ga ŋwa da bankaaray k'ay ga daabu nd'a,
21te se zdravo vratim kući svoga oca, Jahve će biti moj Bog.
21 hal ay ma ye ka kaa baani ay baaba kwaara -- waato din gaa Rabbi ga te ay se Irikoy.
22A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit će kuća Božja. A od svega što mi budeš davao za te ću odlagati desetinu."
22 Tondo wo kaŋ ay kayandi mo, a ga te Irikoy se fu. Hay kulu mo kaŋ ni n'ay no, daahir ay ga zakka kaa a ra ni se.»