1Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.
1 Yusufu binde kaŋ nga baabo moyduma boŋ ka soobay ka hẽ a boŋ. A soobay k'a garbey sunsum mo.
2Poslije toga Josip naredi liječnicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela.
2 Waato din gaa Yusufu ne nga tam safarikoyey se i ma nga baabo tuusu nda safari. Safarikoyey binde na Israyla tuusu.
3Trebalo je četrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egipćani oplakivali.
3 I toonandi a se jirbi waytaaci, zama yaadin no i ga tuusuyaŋ jirbey toonandi nd'a. Misirancey mo te jirbi wayye i go ga baray a se.
4A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip reče onima u dvoru faraonovu: "Učinite mi milost i prenesite faraonu ovo:
4 Waato kaŋ a baray jirbey bisa, Yusufu salaŋ da Firawna almayaaley ka ne: «Hala day ay du gaakuri araŋ do, ay ga araŋ ŋwaaray, araŋ ma salaŋ Firawna hangey ra ay se. Araŋ ma ne:
5Moj me otac zakleo govoreći: 'Kad umrem, sahrani me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti mi da odem gore i sahranim oca, a onda ću se vratiti."
5 Ay baaba n'ay daŋ zeyaŋ ka ne: ‹Ay go ga bu. Saara kaŋ ay fansi ay boŋ se Kanaana laabo ra, noodin no ni g'ay fiji.› Sohõ binde, ay ga ni ŋwaaray, ma yadda ay se ay ma koy k'ay baabo fiji, ay ga ye ka kaa mo.»
6Faraon odgovori: "Otiđi gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo."
6 Firawna ne: «Koy ka ni baabo fiji. Ma te mate kaŋ me a na ni zeyandi nd'a.»
7Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odličnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje;
7 Yusufu mo koy zama a ma nga baabo fiji. Firawna tamey kulu mo, kaŋ yaŋ ga ti a windo arkusey, da Misira laabo arkusey kulu,
8sva Josipova obitelj, njegova braća i očeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda.
8 da Yusufu windo kulu d'a nya-izey, d'a baabo banda, i koy a banda. Kala day i ize kayney d'i haw kurey d'i feejey kaŋ i naŋ Gosen laabo ra.
9S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka.
9 Torkoyaŋ da bari-kariyaŋ mo koy a banda, jama bambata no gumo.
10Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i svečano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem.
10 I kaa Atad karayaŋ gangano do, wo kaŋ go Urdun* daŋanta. Noodin no i na hẽeni nda baray bambata te, kaŋ ga koroŋ gumo. I na jirbi iyye baray te a baabo se.
11Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je svečano naricanje Egipćana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.
11 Laabo din borey, Kanaanancey, waato kaŋ i di Atad karayaŋ gangano do bara, i ne: «Baray woone ga tin Misirancey se.» Woodin se no i na nango maa daŋ Abel-Mizrayim, a go Urdun daŋanta.
12Jakovljevi sinovi učine kako im je naredio otac:
12 Yaadin no Israyla izey te a se, mate kaŋ a n'i lordi* nd'a boŋ.
13odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje.
13 Zama a izey n'a sambu ka kond'a Kanaana laabo ra. I n'a fiji tondi guuso kaŋ go Makpela ra, Mamre jine, faro kaŋ Ibrahim day din me gaa, mayray hari no buukoy se. A n'a day Hittanca Efron kambe ra.
14Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova braća i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju.
14 Yusufu mo, waato kaŋ a na nga baabo fiji banda, a ye Misira, nga nda nga nya-izey, da borey kulu kaŋ koy a banda a baabo fijiyaŋo do.
15Kad su Josipova braća vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?"
15 Yusufu nya-izey mo, waato kaŋ i di ngey baabo bu, i ne: «Hambara Yusufu ga konna iri, a ga goy laaley kulu kaŋ iri te a se bana iri gaa.»
16Stoga poruče Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio:
16 I donton Yusufu gaa da sanni ka ne: «Za ni baaba mana bu, a lordi ka ne:
17'Ovako recite Josipu: Oprosti braći svojoj zlo i grijeh što su onako okrutno prema tebi postupili.' Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te riječi Josip brizne u plač.
17 ‹Yaadin no araŋ ga ci Yusufu se: Ay ga ni ŋwaaray sohõ, ma ni nya-izey taaley d'i zunubey yaafa, zama i na goy laaloyaŋ te ni se.› Sohõ mo, iri ga ni ŋwaaray, ma ni baaba Irikoyo tamey yaafa.» Yusufu mo hẽ waato kaŋ i na sanno din ci a se.
18Tada sama njegova braća dođu k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!"
18 A nya-izey mo koy ka ganda biri a jine ka ne: «Iri ya ni bannyayaŋ no.»
19Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga!
19 Yusufu ne: «Araŋ ma si humburu. Ay go Irikoy nangu ra no?
20Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu.
20 Araŋ wo, araŋ na ilaalo miila ay se, amma Irikoy na gomni miila, zama a ma naŋ i ma boro boobo faaba, danga mate kaŋ a go hunkuna.
21Zato se ne bojte! Ja ću se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim riječima.
21 Sohõ binde, araŋ ma si humburu. Ay g'araŋ d'araŋ ize kayney mo gaakasinay.» A n'i kunfa, a na gomni sanni te i se mo.
22Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i očevim. Poživje Josip stotinu i deset godina.
22 Yusufu goro mo Misira, nga nda nga baabo dumo. Yusufu funa jiiri zangu fo da iway.
23Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do trećeg koljena; a rađala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima.
23 Yusufu di Ifraymu izey hala mo-si-di nyilu. Manasse ize Macir izeyaŋ mo, i n'i hay a kangey boŋ.
24Napokon reče Josip svojoj braći: "Ja ću, evo, naskoro umrijeti. Ali će se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu."
24 Yusufu ne nga nya-izey se: «Ay ga bu, amma haciika Irikoy g'araŋ kunfa. A g'araŋ kaa laabo wo ra ka konda araŋ laabo kaŋ a ze d'a Ibrahim da Isaka da Yakuba se din ra.»
25Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!"
25 Yusufu na Israyla izey daŋ zeyaŋ. A ne: «Haciika, Irikoy g'araŋ kunfa. Day araŋ m'ay biriyey sambu ne ka kond'ey yongo.»
26Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes.
26 Yusufu bu, a gonda jiiri zangu fo da iway. I na safari tuusu a gaa k'a daŋ fijiyaŋ sundurku ra Misira.