Esperanto

Croatian

Ecclesiastes

3

1Por cxio estas sezono, kaj tempo difinita estas por cxiu afero sub la suno;
1Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
2estas tempo por naskigxi, kaj tempo por morti; estas tempo por planti, kaj tempo por elsxiri la plantitajxon;
2Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.
3estas tempo por mortigi, kaj tempo por kuraci; estas tempo por detrui, kaj tempo por konstrui;
3Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja.
4estas tempo por plori, kaj tempo por ridi; estas tempo por gxemi, kaj tempo por danci;
4Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
5estas tempo por disjxeti sxtonojn, kaj tempo por kolekti sxtonojn; estas tempo por cxirkauxbraki, kaj tempo por foriri de cxirkauxbrakado;
5Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
6estas tempo por sercxi, kaj tempo por perdi; estas tempo por konservi, kaj tempo por forjxeti;
6Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.
7estas tempo por dissxiri, kaj tempo por kunkudri; estas tempo por silenti, kaj tempo por paroli;
7Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.
8estas tempo por ami, kaj tempo por malami; estas tempo por milito, kaj tempo por paco.
8Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
9Kian profiton havas faranto de tio, kion li laboras?
9Koja je posleniku korist od njegovih napora?
10Mi vidis la penemecon, kiun Dio donis al la homidoj, por ke ili turmentigxu per gxi.
10Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
11CXion Li kreis bela gxiatempe; kaj scion pri la mondo Li enmetis en ilian koron, sed tiel, ke homo ne povas kompreni la farojn, kiujn faris Dio de la komenco gxis la fino.
11Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.
12Mi scias, ke ekzistas nenia bono por ili, krom gxoji kaj fari bonon en sia vivo.
12Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
13Kaj se homo mangxas kaj trinkas kaj gxuas bonon de sia tuta laborado, tio estas dono de Dio.
13I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
14Mi scias, ke cxio, kion faras Dio, restas eterne; al gxi oni nenion povas aldoni, kaj de gxi oni nenion povas depreni; kaj Dio tion faris, ke oni Lin timu.
14I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
15Kio farigxis, tio ekzistas de longe; kaj kio estas farigxonta, tio antaux longe jam estis, kaj Dio revokas pasintajxon.
15Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
16Ankoraux mi vidis sub la suno:en la loko de jugxo, ke tie estas maljusteco; en la loko de vero, ke tie estas malico.
16Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
17Mi diris en mia koro:Piulon kaj malpiulon jugxos Dio; cxar estas tempo por cxiu afero, kaj por cxio, kio farigxas tie.
17Zato rekoh u sebi: "Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin."
18Mi diris en mia koro:CXi tio estas pri la homidoj, ke Dio ilin elprovu, kaj ke ili vidu, ke ili estas bruto per si mem.
18Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."
19CXar la sorto de homidoj kaj la sorto de bruto estas sorto egala:kiel cxi tiuj mortas, tiel mortas ankaux tiuj, kaj sama spirito estas en cxiuj; kaj supereco de homo kontraux bruto ne ekzistas, cxar cxio estas vantajxo.
19Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
20CXiuj iras al unu loko:cxiuj farigxis el polvo, kaj cxiuj refarigxos polvo.
20I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
21Kiu scias, cxu la spirito de homidoj levigxas supren, kaj cxu la spirito de bruto mallevigxas malsupren en la teron?
21Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
22Kaj mi ekvidis, ke ekzistas nenio pli bona, ol ke homo gxuu plezuron de siaj faroj, cxar tia estas lia sorto; cxar kiu alkondukos lin, por vidi, kio estas post li?
22Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?