1Ijob respondis kaj diris:
1Job progovori i reče:
2Mi auxdis multe da similaj aferoj; Tedaj konsolantoj vi cxiuj estas.
2"Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!
3CXu estos fino al la ventaj vortoj? Kaj kio vin incitis, ke vi tiel parolas?
3Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?
4Mi ankaux povus paroli, kiel vi. Se vi estus sur mia loko, Mi konsolus vin per vortoj Kaj balancus pri vi mian kapon.
4I ja bih mogao k'o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog'o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat' glavom;
5Mi fortigus vin per mia busxo Kaj konsolus vin per paroloj de miaj lipoj.
5i ja bih mogao ustima vas hrabrit', i ne bih žalio trud svojih usana.
6Se mi parolos, mia doloro ne kvietigxos; Se mi cxesos, kio foriros de mi?
6Al' ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?
7Sed nun Li lacigis min, Li detruis mian tutan esencon.
7Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.
8Vi faris al mi sulkojn, tio farigxis atesto; Mia senfortigxo staras antaux mia vizagxo, kaj parolas.
8Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.
9Lia kolero dissxiras; Mia malamanto grincigas kontraux mi siajn dentojn; Mia premanto briligas kontraux mi siajn okulojn.
9Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć' zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,
10Ili malfermegis kontraux mi sian busxon, insulte batas min sur la vangojn; CXiuj kune kontentigis sur mi sian koleron.
10prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.
11Dio transdonis min al maljustulo, JXetis min en la manojn de malbonuloj.
11Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.
12Mi estis trankvila; sed Li frakasis min, Li kaptis min je la kolo, disbatis min, Kaj Li faris min por Si celo.
12Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.
13Liaj pafistoj min cxirkauxis; Li dishakas miajn internajxojn kaj ne kompatas, Li elversxas sur la teron mian galon.
13Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.
14Li faras en mi brecxon post brecxo, Li kuras kontraux min kiel batalisto.
14Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.
15Sakajxon mi kudris sur mian korpon, Kaj en polvo mi kasxis mian kornon.
15Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.
16Mia vizagxo sxvelis de plorado, Kaj sur miaj palpebroj estas morta ombro;
16Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.
17Kvankam ne trovigxas perfortajxo en miaj manoj, Kaj mia pregxo estas pura.
17A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.
18Ho tero, ne kovru mian sangon, Kaj mia kriado ne trovu haltejon.
18O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.
19Vidu, en la cxielo estas mia atestanto, Kaj mia konanto estas en la altaj sferoj.
19Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.
20Parolistoj estas por mi miaj amikoj; Sed mia okulo larmas al Dio,
20Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:
21Ke Li decidu inter homo kaj Dio, Inter homo kaj lia amiko.
21o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.
22CXar la nombro de la jaroj pasos, Kaj mi iros sur vojon nereveneblan.
22No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.