1Poste Ijob malfermis sian busxon, kaj malbenis sian tagon.
1Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
2Kaj Ijob ekparolis, kaj diris:
2poče svoju besjedu i reče:
3Pereu la tago, en kiu mi naskigxis, Kaj la nokto, kiu diris:Embriigxis homo.
3"O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
4Tiu tago estu malluma; Dio de supre ne rigardu gxin, Neniu lumo ekbrilu super gxi.
4U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
5Mallumo kaj tomba ombro ekposedu gxin; Nubo gxin kovru; Eklipsoj de tago faru gxin terura.
5Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
6Tiun nokton prenu mallumego; GXi ne alkalkuligxu al la tagoj de la jaro, GXi ne eniru en la kalkulon de la monatoj.
6O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
7Ho, tiu nokto estu soleca; Neniu gxojkrio auxdigxu en gxi.
7A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
8Malbenu gxin la malbenantoj de la tago, Tiuj, kiuj estas pretaj eksciti levjatanon.
8Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
9Mallumigxu la steloj de gxia krepusko; GXi atendu lumon, kaj cxi tiu ne aperu; Kaj la palpebrojn de matenrugxo gxi ne ekvidu;
9Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
10Pro tio, ke gxi ne fermis la pordon de la utero de mia patrino Kaj ne kasxis per tio la malfelicxon antaux miaj okuloj.
10Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
11Kial mi ne mortis tuj el la utero, Ne senvivigxis post la eliro el la ventro?
11Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
12Kial akceptis min la genuoj? Por kio estis la mamoj, ke mi sucxu?
12Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
13Mi nun kusxus kaj estus trankvila; Mi dormus kaj havus ripozon,
13U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
14Kune kun la regxoj kaj la konsilistoj sur la tero, Kiuj konstruas al si izolejojn,
14s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
15Aux kun la potenculoj, kiuj havas oron, Kiuj plenigas siajn domojn per argxento;
15ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
16Aux kiel abortitajxo kasxita mi ne ekzistus, Simile al la infanoj, kiuj ne vidis lumon.
16Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
17Tie la malpiuloj cxesas tumulti; Kaj tie ripozas tiuj, kies fortoj konsumigxis.
17Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
18Tie la malliberuloj kune havas ripozon; Ili ne auxdas la vocxon de premanto.
18Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
19Malgranduloj kaj granduloj, tie ili estas; Kaj sklavo estas libera de sia sinjoro.
19Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
20Por kio al suferanto estas donita la lumo, Kaj la vivo al tiuj, kiuj havas maldolcxan animon,
20Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
21Kiuj atendas la morton, kaj gxi ne aperas, Kiuj elfosus gxin pli volonte ol trezorojn,
21koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
22Kiuj ekgxojus kaj estus ravitaj, Se ili trovus tombon?
22Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
23Al la homo, kies vojo estas kasxita, Kaj antaux kiu Dio starigis barilon?
23Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
24Antaux ol mi ekmangxas panon, mi devas gxemi, Kaj mia plorkriado versxigxas kiel akvo;
24Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
25CXar terurajxo, kiun mi timis, trafis min, Kaj tio, pri kio mi estis maltrankvila, venis al mi.
25Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
26Mi ne havas trankvilon, mi ne havas kvieton, mi ne havas ripozon; Trafis min kolero.
26Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka."