1Kaj respondante, Jesuo denove parolis al ili parabole, dirante:
1Isus im ponovno prozbori u prispodobama:
2La regno de la cxielo similas al unu regxo, kiu faris edzigxan feston por sia filo,
2"Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu.
3kaj sendis siajn sklavojn, por voki la invititojn al la edzigxa festo; kaj ili ne volis veni.
3Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći.
4Poste li sendis aliajn sklavojn, dirante:Diru al la invititoj:Jen mi preparis la mangxon; miaj bovoj kaj miaj grasigitaj brutoj estas bucxitaj, kaj cxio estas preta; venu al la edzigxa festo.
4Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'"
5Sed ili malatentis, kaj foriris, unu al sia bieno, alia al sia komercado;
5"Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
6kaj la ceteraj, kaptinte liajn sklavojn, perfortis kaj mortigis ilin.
6Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.
7Kaj la regxo koleris; kaj sendinte siajn armeojn, li pereigis tiujn mortigintojn kaj bruligis ilian urbon.
7Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali."
8Tiam li diris al siaj sklavoj:La edzigxa festo estas preta, sed la invititoj ne estis indaj.
8"Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni.
9Iru do al la disirejoj de la vojoj, kaj cxiujn, kiujn vi trovos, invitu al la edzigxa festo.
9Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'"
10Kaj tiuj sklavoj, elirinte sur la vojojn, kunvenigis cxiujn, kiujn ili trovis, malbonajn kaj bonajn; kaj la edzigxa festo plenigxis de gastoj.
10"Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.
11Sed la regxo, enveninte por rigardi la gastojn, tie vidis viron, kiu ne havis sur si edzigxofestan veston;
11Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho.
12kaj li diris al li:Amiko, kiel vi envenis cxi tien, ne havante edzigxofestan veston? Kaj li silentadis.
12Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.
13Tiam la regxo diris al siaj servantoj:Ligu lin mane kaj piede, kaj eljxetu lin en la eksteran mallumon; tie estos la plorado kaj la grincado de dentoj.
13Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.'
14CXar multaj estas vokitaj, sed malmultaj estas elektitaj.
14Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
15Tiam iris la Fariseoj, kaj konsiligxis, kiel ili povos impliki lin per interparolado.
15Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi.
16Kaj ili sendis al li siajn discxiplojn kun la Herodanoj, por diri:Majstro, ni scias, ke vi estas verama, kaj instruas laux vero la vojon de Dio, kaj ne zorgas pri iu ajn; cxar vi ne favoras la personon de homoj.
16Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran.
17Diru do al ni, kiel sxajnas al vi? cxu konvenas doni tributon al Cezaro, aux ne?
17Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?"
18Sed Jesuo, sciante ilian ruzecon, diris:Kial vi min provas, hipokrituloj?
18Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri?
19Montru al mi la tributan moneron. Kaj ili alportis al li denaron.
19Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar.
20Kaj li diris al ili:Kies estas cxi tiu bildo kaj la surskribajxo?
20On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?"
21Ili diris al li:De Cezaro. Tiam li diris al ili:Redonu do al Cezaro la proprajxon de Cezaro, kaj al Dio la proprajxon de Dio.
21Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."
22Kaj auxdinte, ili miris, kaj lin lasis kaj foriris.
22Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu.
23En tiu sama tago alvenis al li Sadukeoj, kiuj diras, ke ne estas relevigxo; kaj ili demandis lin, dirante:
23Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga:
24Majstro, Moseo diris:Se iu mortas, ne havante infanojn, lia frato edzigxu kun lia edzino kaj naskigu idaron al sia frato.
24"Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu.
25Estis cxe ni sep fratoj; kaj la unua edzigxis kaj mortis, kaj ne havante idaron, lasis sian edzinon al sia frato;
25Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu.
26tiel same ankaux la dua, kaj la tria, gxis la sepa.
26Tako i drugi i treći, sve do sedmoga.
27Kaj post cxiuj la virino mortis.
27A nakon svih umrije i žena.
28En la relevigxo do, por kiu el la sep sxi estos edzino? cxar cxiuj sxin havis.
28Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala."
29Sed Jesuo responde diris:Vi eraras, ne sciante la Skribojn, nek la potencon de Dio.
29Odgovori im Isus: "U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje.
30CXar en la relevigxo oni nek edzigxas nek edzinigxas, sed estas kiel angxeloj en la cxielo.
30Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu.
31Sed pri la relevigxo el la mortintoj, cxu vi ne legis tion, kio estis dirita al vi de Dio, nome:
31A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog:
32Mi estas la Dio de Abraham kaj la Dio de Isaak kaj la Dio de Jakob? Dio estas Dio ne de la mortintoj, sed de la vivantoj.
32Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!"
33Kaj kiam la homamaso tion auxdis, ili miregis pro lia instruado.
33Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom.
34Sed la Fariseoj, auxdinte, ke li silentigis la Sadukeojn, kune kolektigxis.
34A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se,
35Kaj unu el ili, legxisto, demandis lin, provante lin:
35a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita:
36Majstro, kiu estas la granda ordono en la legxo?
36"Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?"
37Kaj li diris al li:Amu la Eternulon, vian Dion, per via tuta koro kaj per via tuta animo kaj per via tuta menso.
37A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
38CXi tiu estas la granda kaj la unua ordono.
38To je najveća i prva zapovijed.
39Kaj dua estas simila al gxi:Amu vian proksimulon kiel vin mem.
39Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
40De cxi tiuj du ordonoj dependas la tuta legxo kaj la profetoj.
40O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."
41Kaj kiam la Fariseoj jam kunvenis, Jesuo ilin demandis,
41Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus:
42dirante:Kion vi pensas pri la Kristo? kies filo li estas? Ili diris al li:De David.
42"Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?" Kažu mu: "Davidov."
43Li diris al ili:Kial do David, en la Spirito, lin nomas Sinjoro, dirante:
43A on će njima: "Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli:
44La Eternulo diris al mia Sinjoro: Sidu dekstre de Mi, GXis Mi faros viajn malamikojn benketo por viaj piedoj?
44Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?'
45Se do David nomas lin Sinjoro, kiel li estas lia filo?
45Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?"
46Kaj neniu povis respondi unu vorton al li, nek iu post tiu tago plu kuragxis fari al li demandon.
46I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.