1Pregxo de mizerulo, kiam li perdas la fortojn kaj elversxas antaux la Eternulo sian malgxojon. Ho Eternulo, auxskultu mian pregxon; Kaj mia krio venu al Vi.
1Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva
2Ne kasxu antaux mi Vian vizagxon en la tago de mia suferado; Klinu al mi Vian orelon; En la tago, kiam mi vokas, rapide auxskultu min.
2Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
3CXar pasis kiel fumo miaj tagoj, Kaj miaj ostoj cxirkauxbrulis kiel en forno.
3Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
4Falcxigxis kiel herbo kaj sekigxis mia koro, CXar mi forgesis mangxi mian panon.
4Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
5De la vocxo de mia plorado Algluigxis miaj ostoj al mia karno.
5Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
6Mi similigxis al pelikano en la dezerto, Mi farigxis kiel noktuo en ruinoj.
6Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
7Mi ne dormas, Kaj mi estas kiel birdo solulo sur tegmento.
7Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
8CXiutage insultas min miaj malamikoj, Miaj mokantoj jxuras per mi.
8Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
9CXar cindron mi mangxis kiel panon, Kaj mian trinkajxon mi miksis kun larmoj,
9Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
10Kauxze de Via kolero kaj indigno; CXar Vi min levis kaj jxetis.
10Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
11Miaj tagoj malaperas kiel ombro, Kaj mi sekigxas kiel herbo.
11zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
12Sed Vi, ho Eternulo, restas eterne; Kaj la memoro pri Vi restas de generacio al generacio.
12Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
13Vi levigxos, Vi korfavoros Cionon; CXar estas tempo por gxin kompati, cxar venis la tempo.
13A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
14CXar Viaj sklavoj ekamis gxiajn sxtonojn, CXarma estas por ili gxia polvo.
14Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
15Kaj ektimos popoloj la nomon de la Eternulo, Kaj cxiuj regxoj de la tero Vian gloron.
15Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
16CXar la Eternulo rekonstruis Cionon, Kaj aperis en Sia gloro.
16Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
17Li Sin turnis al la pregxo de la forlasitoj, Kaj ne forpusxis ilian petegon.
17kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
18CXi tio estos skribita por estontaj generacioj; Kaj rekreita popolo gloros la Eternulon.
18kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
19CXar Li rigardis malsupren el Sia sankta altajxo, El la cxielo la Eternulo direktis rigardon al la tero,
19Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
20Por auxdi la gxemon de malliberulo, Por liberigi la kondamnitajn al morto;
20Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
21Por ke oni rakontu en Cion pri la nomo de la Eternulo Kaj en Jerusalem pri Lia gloro,
21da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
22Kiam kolektigxos kune la popoloj kaj regnoj, Por servi al la Eternulo.
22da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
23Li lacigis en la vojo miajn fortojn, Li mallongigis miajn tagojn.
23kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
24Mi diras:Ho mia Dio, ne forprenu min en la mezo de miaj tagoj, Vi, kies jaroj estas de generacio al generacio.
24Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
25En antikveco Vi fondis la teron; Kaj la cxielo estas la faro de Viaj manoj.
25Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
26Ili pereos, sed Vi restos; Kaj cxiuj ili eluzigxos kiel vesto, Kiel veston Vi ilin sxangxos, kaj ili sxangxigxos.
26U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
27Sed Vi restas la sama, Kaj Viaj jaroj ne finigxos.
27Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
28La filoj de Viaj sklavoj restos, Kaj ilia semo fortikigxos antaux Vi.
28ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
29Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.