1Kanto de suprenirado. Rememoru, ho Eternulo, Davidon kaj cxiujn liajn suferojn;
1Hodočasnička pjesma.
2Ke li jxuris al la Eternulo, Kaj donis sanktan promeson al la Potenculo de Jakob:
2Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj:
3Mi ne eniros en la sxirmejon de mia domo, Mi ne supreniros sur la liton, pretigitan por mi;
3"Neću ući u šator doma svog nit' uzaći na ležaj svoje postelje,
4Mi ne donos dormon al miaj okuloj, Nek dormeton al miaj palpebroj,
4neću pustit' snu na oči nit' počinka dati vjeđama,
5GXis mi trovos lokon por la Eternulo, Logxejon por la Potenculo de Jakob.
5dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj."
6Jen ni auxdis, ke gxi estas en Efrata; Ni gxin trovis sur arbara kampo.
6Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u Poljima jaarskim.
7Ni iru en Lian logxejon, Ni klinigxu antaux la benketo de Liaj piedoj.
7Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo!
8Levigxu, ho Eternulo, en Vian ripozejon, Vi kaj la kesto de Via potenco.
8"Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje!
9Viaj pastroj vestigxu per justeco, Kaj Viaj fideluloj triumfu.
9Svećenici tvoji nek' se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek' radosno kliču!
10Pro David, Via sklavo, Ne forturnu la vizagxon de Via sanktoleito.
10Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!"
11La Eternulo jxuris al David veron, kaj Li ne deklinigxos de gxi: Frukton de via ventro Mi sidigos sur via trono;
11Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: "Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje.
12Se viaj filoj observos Mian interligon kaj Mian legxon, kiun Mi instruos al ili, Tiam ankaux iliaj filoj eterne sidos sur via trono.
12Budu li ti sinovi Savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit' na tvom prijestolju."
13CXar la Eternulo elektis Cionon, Kaj deziris, ke gxi estu logxejo por Li:
13Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište.
14CXi tio estas Mia ripozejo por eterne; CXi tie Mi logxos, cxar gxin Mi ekdeziris.
14"Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh.
15GXian nutrajxon Mi abunde benos, GXiajn malricxulojn Mi satigos per pano.
15Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom.
16Kaj gxiajn pastrojn Mi vestos per savo; Kaj gxiaj fideluloj gxojos kaj triumfos.
16Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno.
17Tie Mi elkreskigos kornon al David, Tie Mi arangxos lumilon por Mia sanktoleito.
17Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika.
18Liajn malamikojn Mi kovros per honto; Sed sur li brilos lia krono.
18U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat' vijenac moj."