1Al la hxorestro. Psalmo de David. Ho Eternulo, Vi min esploras kaj min konas.
1Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
2Vi scias, kiam mi sidas kaj kiam mi levigxas; Vi komprenas mian penson de malproksime.
2ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.
3Kiam mi iras kaj kiam mi ripozas, Vi estas cxirkaux mi, Kaj cxiujn miajn vojojn Vi konas.
3Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.
4CXar antaux ol trovigxas vorto sur mia lango, Jen, ho Eternulo, Vi cxion jam scias.
4Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.
5De malantauxe kaj de antauxe Vi cxirkauxbaris min Kaj metis sur min Vian manon.
5S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.
6Mirinda estas por mi tia sciado, tro alta; Mi gxin ne povas kompreni.
6Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.
7Kien mi iros for de Via spirito? Kaj kien mi kuros for de Via vizagxo?
7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?
8Se mi levigxos al la cxielo, Vi estas tie; Se mi kusxigxos en SXeol, jen Vi tie estas.
8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
9CXu mi okupos la flugilojn de la matenrugxo, CXu mi logxigxos sur la rando de la maro:
9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj
10Ankaux tie Via mano min kondukos, Kaj Via dekstra mano min tenos.
10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11Se mi diros:Mallumo min kovros, Kaj la lumo cxirkaux mi farigxos nokto:
11Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" -
12Ecx mallumo ne mallumas antaux Vi, Kaj la nokto lumas kiel tago; Mallumo farigxas kiel lumo.
12ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13CXar Vi kreis mian internajxon, Formis min en la ventro de mia patrino.
13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14Mi gloras Vin, cxar mi estas mirinde kreita; Mirindaj estas Viaj kreitajxoj, Kaj mia animo tion bone konscias.
14Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15Ne estis kasxitaj antaux Vi miaj ostoj, Kiam mi estis kreata en kasxiteco, Kiam mi estis formata en la profundo de la tero.
15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16Mian embrion vidis Viaj okuloj, Kaj en Via libro estis enskribitaj cxiuj tagoj destinitaj, Kiam ankoraux ecx unu ne ekzistis.
16Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17Kiel grandvaloraj estas por mi Viaj pensoj, ho Dio! Kiel granda estas ilia nombro!
17Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18Se mi ilin kalkulus, ili estus pli multaj ol la sablo; Kiam mi vekigxas, mi estas ankoraux kun Vi.
18Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19Mortigu, ho Dio, la malvirtulojn, Kaj sangaviduloj forigxu de mi!
19De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene!
20Ili parolas pri Vi malice, Kaj Viaj malamikoj levigxas por trompo.
20Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21Viajn malamantojn, ho Eternulo, mi ja malamas, Kaj Viajn kontrauxulojn mi abomenas.
21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22Per ekstrema malamo mi ilin malamas; Ili farigxis por mi malamikoj.
22Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23Esploru min, ho Dio, kaj konu mian koron; Provu min kaj sciu miajn pensojn.
23Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24Kaj rigardu, cxu mi estas sur malbona vojo, Kaj gvidu min sur la vojo de eterneco.
24pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!