1Al la hxorestro Jedutun. Psalmo de David. Mi diris:Mi gardos min sur miaj vojoj, ke mi ne peku per mia lango; Mi bridos mian busxon, kiam malpiulo staras kontraux mi.
1Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov.
2Mi estis muta kaj silenta, mi silentis ecx pri bono; Kaj mia sufero estis mordanta.
2Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik."
3Ekbrulis mia koro en mia interno, En miaj pensoj ekflamis fajro, Mi ekparolis per mia lango:
3Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.
4Sciigu al mi, ho Eternulo, mian finon, Kaj kia estos la dauxro de miaj tagoj, Por ke mi sciu, kiel neniigxa mi estas.
4U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:
5Jen Vi donis al mi tagojn largxajn kiel manplato, Kaj la dauxro de mia vivo estas antaux Vi kiel nenio; Absoluta vantajxo estas cxiu homo, kiel ajn forte li starus. Sela.
5"Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.
6Nur kiel fantomo iras la homo, nur vante li klopodas; Li kolektas, kaj ne scias, kiu gxin ricevos.
6Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.
7Kaj nun kion mi devas esperi, mia Sinjoro? Mia espero estas al Vi.
7Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti."
8De cxiuj miaj pekoj liberigu min, Ne lasu min farigxi mokindajxo por sensagxulo.
8A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!
9Mi mutigxis, mi ne malfermos mian busxon, CXar Vi tion faris.
9Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!
10Deturnu de mi Vian frapon; De Via batanta mano mi pereas.
10Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.
11Se Vi punas homon pro lia krimo, Tiam lia beleco konsumigxas kiel de tineoj. Nur vantajxo estas cxiu homo. Sela.
11Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
12Auxskultu mian pregxon, ho Eternulo, kaj atentu mian krion; Al miaj larmoj ne silentu; CXar migranto mi estas cxe Vi, Enmigrinto, kiel cxiuj miaj patroj.
12Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek.
13Lasu min, ke mi vigligxu, Antaux ol mi foriros kaj cxesos ekzisti.
13Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.
14Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!