1Al la hxorestro. De la Korahxidoj. Psalmo. Auxskultu cxi tion, cxiuj popoloj; Atentu, cxiuj logxantoj de la mondo,
1Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam.
2Kaj altrangulo kaj malaltrangulo, Ricxulo kaj malricxulo kune.
2Poslušajte ovo, svi narodi, čujte, svi stanovnici zemlje,
3Mia busxo diros sagxajxon, Kaj la penso de mia koro prudentajxon.
3vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno!
4Mi klinos mian orelon al sentenco; Sur harpo mi esprimos mian enigmon.
4Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne.
5Kial mi devus timi en tagoj de malbono, Kiam min cxirkauxas la malboneco de miaj persekutantoj,
5K poučnoj izreci priklonit ću uho, uz harfu ću izložit' svoju zagonetku.
6Kiuj fidas sian potencon Kaj fanfaronas per sia granda ricxeco?
6Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica
7Fraton tute ne liberigos homo, Nek donos al Dio elacxeton por li
7koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?
8(Multekosta estus la elacxeto de ilia animo, Kaj neniam tio estos),
8TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu:
9Ke li restu viva eterne, Ke li ne vidu la tombon.
9životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti
10Oni ja vidas, ke sagxuloj mortas, Kaj ankaux malsagxulo kaj sensciulo pereas Kaj lasas al aliaj sian havon.
10tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.
11Ilia deziro estas, ke iliaj domoj ekzistu por cxiam, Kaj iliaj logxejoj de generacio al generacio; Ili nomas siajn bienojn laux siaj nomoj.
11Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima.
12Sed homo ne restas longe en honoro; Li egaligxas al bruto bucxota.
12Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.
13Tia estas ilia vojo, ilia espero, Kaj iliaj posteuloj aprobas ilian opinion. Sela.
13Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.
14Kiel sxafoj ili estos metataj en SXeolon; La morto ilin pasxtos; Kaj matene virtuloj ilin ekposedos, Kaj ilia bildo pereos en SXeol, perdinte logxejon.
14Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći:
15Sed Dio liberigos mian animon el la mano de SXeol, CXar Li prenos min. Sela.
15Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina.
16Ne timu, kiam homo ricxigxas, Kiam grandigxas la gloro de lia domo.
16A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti.
17CXar mortante li nenion prenos; Ne iros post li malsupren lia honoro.
17Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova:
18CXar kvankam li gxuigas sian animon dum sia vivado, Kaj oni vin lauxdas por tio, ke vi faras al vi bone,
18kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom, i blago njegovo neće s njime sići.
19Tamen li iros al la generacio de siaj patroj, Kiuj neniam vidos lumon.
19Ako se u životu držao sretnim - "Govorit će se da ti je dobro bilo!" -
20Homo, kiu estas en honoro, sed ne havas prudenton, Estas egala al bruto bucxota.
20i on će doći u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti neće.
21Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.