1Havante do cxi tiujn promesojn, amataj, ni purigu nin de cxia malpureco karna kaj spirita, perfektigante sanktecon en la timo al Dio.
1 Yaadin gaa, ay baakoy, za kaŋ iri gonda alkawley din, wa naŋ iri m'iri boŋ hanandi gaaham ziibo nda biya ziibo kulu gaa, k'iri hananyaŋo toonandi Irikoy humburkumay ra.
2Malfermu al ni viajn korojn; ni kontraux neniu maljuste agis, ni ruinigis neniun, al neniu ni friponis.
2 W'araŋ biney feeri iri se. Iri mana boro kulu zamba, iri mana boro kulu halaci, iri mana boro kulu ŋwa.
3Ne por vin kondamni mi tion diras; cxar mi antauxe diris, ke vi estas en niaj koroj, por kune vivi kaj kune morti.
3 Ay siino ga woodin ci zama ay m'araŋ ciiti ka zeeri se bo, zama ay jin ka ne araŋ go iri biney ra, hal iri go care banda, da buuyaŋ se no wala fundi se no.
4Granda estas mia parola libereco al vi, granda estas mia fiereco pri vi:mi estas plena de konsolo, al mi superabundas la gxojo meze de nia tuta aflikto.
4 Ay ga naanay araŋ gaa gumo, ay ga farhã araŋ sabbay se mo gumo-gumo. Ay to da bine-gaabi. Iri kankami kulu ra ay bina to da farhã hal a ga mun.
5CXar ecx kiam ni jam alvenis en Makedonujon, nia karno tute ne faciligxis, sed ni cxiel depremigxis; ekstere estis bataloj, interne timoj.
5 Zama baa waato kaŋ iri kaa Masidoniya, iri fundey mana fulanzam baa kayna. Kambu kulu gaa iri du kankami. Kakawyaŋ go taray, bina ra mo humburkumay.
6Tamen Dio, kiu konsolas la humilulojn, konsolis nin per la alveno de Tito;
6 Kulu nda yaadin, Irikoy kaŋ ga bine-gaabi no bine gazantekoy se n'iri biney gaabandi Titos kaayaŋo sabbay se.
7kaj ne nur per lia alveno, sed ankaux per la konsolo, per kiu li konsoligxis pri vi, dum li pridiris al ni vian sopiron, vian doloron, vian fervoron pro mi; tiel, ke mi ankoraux pli gxojis.
7 Manti a kaayaŋo hinne se bo, amma da bine-gaabi kaŋ a kande iri gaa araŋ ciine ra. A dede iri se mate kaŋ cine araŋ faajo, d'araŋ bine sara, d'araŋ anniya mo go d'a ay se, hal ay farhã gumo ka tonton.
8CXar kvankam mi vin malgxojigis per mia epistolo, mi ne bedauxras pri tio, kvankam mi ja bedauxris; cxar mi vidas, ke tiu epistolo vin malgxojigis, sed nur mallonge.
8 Zama baa kaŋ ay n'araŋ biney sara nd'ay tira, a mana kokor k'ay di. Baa d'a kokor k'ay di mo (zama ay di tira din n'araŋ biney sara baa kaŋ alwaati kayna fo ra),
9Mi nun gxojas, ne pro tio, ke vi malgxojis, sed pro tio, ke vi malgxojis gxis pento; cxar vi laux Dio malgxojis, por ke vi havu nenian malutilon per ni.
9 kulu nda yaadin sohõ ay go ga farhã. Manti zama araŋ biney sara se bo, amma zama araŋ bine sara to d'araŋ tuubi gaa. Bine saray kaŋ Irikoy ga ba no te araŋ se, hala hay kulu ra araŋ ma si du mursay kaŋ fun iri do.
10CXar la malgxojo laux Dio elfaras penton gxis savo, ne bedauxrindan; sed la malgxojo de la mondo elfaras morton.
10 Bine sara kaŋ dumi Irikoy ga ba no ga tuubi goy te hal a ma koy to faaba do. Tuubi mo no kaŋ boro si tunandi. Amma ndunnya bine saray ga kande buuyaŋ.
11CXar jen kian zorgemon tiu sama malgxojo laux Dio elfaris en vi, plue kian senkulpigon, plue kian indignon, plue kian timon, plue kian sopiron, plue kian fervoron, plue kian vengxon! En cxio vi elmontris vin puraj pri la afero.
11 Zama guna haŋ kaŋ araŋ biney sara wo, kaŋ Irikoy ba, te: guna kookari kaŋ araŋ cabe, guna araŋ boŋ hanandiyaŋ! Oho, guna dukuri, da humburkumay, da faaji, da anniya, da cimi-kayandiyaŋ kaŋ yaŋ dumi araŋ te! Hay kulu ra araŋ cabe kaŋ araŋ ga hanan sanno wo ra.
12Tial kvankam mi skribis al vi, tamen tio estis ne pro tiu, kiu faris la malbonon, nek pro tiu, kiu suferis la malbonon, sed por ke via zorgemo por ni elmontrigxu al vi mem antaux Dio.
12 Yaadin gaa, baa kaŋ ay hantum araŋ se, ay mana hantum bora kaŋ na taalo din te sabbay se, wala mo bora kaŋ se a na taalo din te, amma zama araŋ kookaro kaŋ araŋ te iri se ma bangay araŋ se Irikoy jine.
13Tial ni konsoligxis; kaj en nia konsolo ni gxojis des pli multege pro la gxojo de Tito, cxar lia animo estas refresxigita de vi cxiuj.
13 Woodin sabbay se no iri du bine-gaabi. Iri bine-gaabo ra mo iri farhã ka tonton Titos farhãyaŋo sabbay se, zama araŋ kulu n'a bina yeenandi.
14CXar se en io mi fanfaronis al li pro vi, mi ne hontis; sed kiel ni cxion parolis vereme al vi, tiel same ankaux nia fanfaronado, kiun mi faris antaux Tito, montrigxis vera.
14 Zama d'ay fooma d'araŋ kayna a jine, ay mana haaw. Mate kaŋ cine ay na hay kulu ci araŋ se da cimi, yaadin mo no fooma kaŋ iri te Titos jine binde ciya cimi.
15Kaj lia interna amo pli abundas al vi, dum li memoras la obeadon de vi cxiuj, kiel kun timo kaj tremo vi lin akceptis.
15 A bine baakasina mo go ga baa ka tonton araŋ se waati kaŋ a ga fongu d'araŋ ganayaŋo, da mate kaŋ araŋ n'a ta nda humburkumay da jijiriyaŋ.
16Mi gxojas, ke en cxio mi povas fidi al vi.
16 Ay ga farhã zama hay kulu ra ay ga hin ka naanay araŋ gaa.