German: Schlachter (1951)

Uma: New Testament

Hebrews

6

1Darum wollen wir jetzt die Anfangslehre von Christus verlassen und zur Vollkommenheit übergehen, nicht abermals den Grund legen mit der Buße von toten Werken und dem Glauben an Gott,
3Jadi', ompi' -ompi', agina tabahakai-mi ulu mpololita tudui' agama Kristen to lomo' -na, hewa tudui' hi tauna to lako' jadi' to Kristen, pai' mai-tamo mpololita tudui' kakaliliua-na. Tauna to lako' jadi' to Kristen kana ratudui' bona medea ngkai gau' to uma ria kalaua-na pai' -ra mepangala' hi Alata'ala. Ratudui' -ra bona mpopeniu' hi rala hanga' Pue' Yesus, pai' pangkeni agama mpojama woo' -ra. Ratudui' -ra napa to jadi' hi eo mpeno: Alata'ala mpotuwu' nculii' tauna to mate, pai' nahuku' tauna to dada'a kehi-ra duu' kahae-hae-na. Aga neo' -hawo tahulii' tudui' to lomo' -na toe. Mai-tamo mpololita tudui' kakaliliua-na, ane napalogai-ta-pidi Alata'ala.
2mit der Lehre von Taufen, von der Handauflegung, der Totenauferstehung und dem ewigen Gericht.
4Apa' ane tauna to tungkai' ngkala'ura ngkai pepangala' -ra, uma-rapa ma'ala ratete' nculii' bona medea-ra ngkai jeko'. Apa' ri'ulu, ria-ramo hi rala kabajaa-na, pai' rarasai moto-mi pegane' Alata'ala hi rala katuwu' -ra; ratarima wo'o-mi-rawo bagia ngkai Inoha' Tomoroli';
3Und das wollen wir tun, wenn Gott es zuläßt.
5ra'inca moto kalompe' -na Lolita Alata'ala, pai' rarasai hi rala katuwu' -ra baraka' to ngkai dunia' to rata mpai'.
4Denn es ist unmöglich, die, welche einmal erleuchtet worden sind und die himmlische Gabe geschmeckt haben und des heiligen Geistes teilhaftig geworden sind
6Hiaa' oti toe, ane tungkai' ngkala'ura-ra ngkai pepangala' -ra, uma-rapa ma'ala ratete' nculii' bona medea-ra ngkai jeko'. Apa' ma'ala-mi ta'uli': mpoparika' nculii' lau-ramo Ana' Alata'ala, pai' raruge' -i hi mata ntodea.
5und das gute Wort Gottes, dazu Kräfte der zukünftigen Welt geschmeckt haben,
7Tana' to jau na'udai pai' to nakatuwui' hinu'a to ria kalaua-na hi tauna topolia', tana' toe nagane' Alata'ala.
6wenn sie dann abgefallen sind, wieder zu erneuern zur Buße, während sie sich selbst den Sohn Gottes wiederum kreuzigen und zum Gespött machen!
8Aga ane tana' toe nakatuwui' jono' pai' rui-wadi, uma ria kalaua-na. Natotowi Alata'ala lau-imi mpai', pai' ka'omea-na oti rasuwe.
7Denn ein Erdreich, welches den Regen trinkt, der sich öfters darüber ergießt und nützliches Gewächs hervorbringt denen, für die es bebaut wird, empfängt Segen von Gott;
9Aga koi' ompi' -ompi' to kipe'ahi', nau' wae-mi lolita-kai, kisarumaka uma-koi hewa tana' to natotowi Alata'ala toe we'i. Ki'inca karia-na wua' -ni to meliu kalompe' -na, tetu-mi pepangala' -ni pai' kehi-ni to natao hi tauna to mporata kalompea' ngkai Alata'ala.
8welches aber Dornen und Disteln trägt, ist untauglich und dem Fluche nahe, es wird zuletzt verbrannt.
10Alata'ala bate monoa' -i. Uma nalipo' bago-ni to nipobago-ki pai' ahi' -ni mpoka'ahi' -i. Monoto kampoka'ahi' -ni Alata'ala, apa' wori' petulungi-ni hi himpau ompi' hampepangalaa' -ni, lompe' hi tempo to timpaliu-mi, lompe' hi tempo toi.
9Wir sind aber überzeugt, Brüder, daß euer Zustand besser ist und dem Heile näher kommt, obgleich wir so reden.
11Aga kiperapi' mpu'u ompi', bona butu dua-ni mpohuduwukui mpobabehi oa' po'ingku to hewa toe duu' hi ka'omea-na, bona nirata mpu'u mpai' napa to nisarumaka ngkai Alata'ala.
10Denn Gott ist nicht ungerecht, daß er eurer Arbeit und der Liebe vergäße, die ihr gegen seinen Namen bewiesen habt, indem ihr den Heiligen dientet und noch dienet.
12Nee-neo' mpai' ria-koi to mengkawongo. Tuku' -mi-hana tonco tauna to mpangala' Alata'ala pai' to mosabara mpopea duu' kamporata-ra napa to najanci-raka.
11Wir wünschen aber, daß jeder von euch denselben Fleiß bis ans Ende beweise, entsprechend der vollen Gewißheit der Hoffnung,
14Nto'u Alata'ala mpo'uli' janci-na hi Abraham, narohoi pojanci-na hante posumpa-na, na'uli': "Mpu'u-mpu'u ku'uli' kakupadupa' -na mpai' napa to kujanci-koko toi: kugane' -ko hante pegane' to bohe, pai' kupopomuli wori' -ko." Uma ria to meliu tuwu' -na ngkai Alata'ala, toe pai' mosumpa-i mpokahangai' woto-na moto.
12daß ihr ja nicht träge werdet, sondern Nachfolger derer, welche durch Glauben und Geduld die Verheißungen ererben.
15Abraham, tida-i mepangala' hi Alata'ala, duu' -na mporata-i to najanci-ki.
13Denn als Gott dem Abraham die Verheißung gab, schwur er, da er bei keinem Größeren schwören konnte, bei sich selbst
16Ane rapa' -na manusia' mosumpa, biasa-na mosumpa-i ngkahangai' to meliu kabohe tuwu' -na ngkai hi'a. Sumpa-na toe mporohoi lolita-na bona uma-pi hema to mebaro.
14und sprach: «Wahrlich, ich will dich reichlich segnen und mächtig vermehren!»
17Wae wo'o Alata'ala: kampo'uli' -na janci-na hi Abraham pai' hi muli-na, doko' narohoi nono-ra bona ra'inca ka'uma-na mobali' kabotu' -na. Toe pai' narohoi tena lolita pojanci-na toe hante mosumpa.
15Und da er sich so geduldete, erlangte er die Verheißung.
18Alata'ala, uma-i boa' mpo'uli' janci-na, uma wo'o-i boa' mpohowa' sumpa-na. Pai' lolita-na to ronyala toe uma mobali'. Jadi', ngkai pojanci pai' posumpa-na Alata'ala toe, moroho-mi nono-ta ompi'. Apa' kita' toi, tauna to mpopepotuwu' hi Alata'ala, tasarumaka Hi'a-damo to mpowai' -ta kalompea'. Ngkai pojanci pai' posumpa Alata'ala toe, terohoi-mi nono-ta bona neo' tabahakai ncarumaka Alata'ala pai' mpopea napa to najanci-taka hi eo mpeno-na.
16Menschen schwören ja bei dem Größeren, und für sie ist der Eid das Ende alles Widerspruchs und dient als Bürgschaft.
19Poncarumakaa-ta toe hewa parawatu to mpakatida nono-ta bona neo' mogego' pepangala' -ta. Hi rala Kemah Pepuea' to nawangu nabi Musa owi, ria kain porini-olo' to mpolawa' ohea manusia', bona neo' -ra mesua' hi rala Kamar to meliu tena Karoli' -na. Tapi' kita', uma ria to mpolawa' ohea-ta mpohirua' -ki Alata'ala.
17Darum ist Gott, als er den Erben der Verheißung in noch stärkerem Maße beweisen wollte, wie unwandelbar sein Ratschluß sei, mit einem Eid ins Mittel getreten,
20Daho' -tamo mpohirua' -ki, apa' Yesus meri'ulu-imi mesua' hi ria, mpobea-taka ohea-ta bona tatuku'. Yesus-mi jadi' Imam Bohe-ta duu' kahae-hae-na, to hewa Melkisedek owi.
18damit wir durch zwei unwandelbare Tatsachen, bei welchen Gott unmöglich lügen konnte, einen starken Trost haben, wir, die wir unsere Zuflucht dazu nehmen, die dargebotene Hoffnung zu ergreifen,
19und welche wir festhalten als einen sicheren und festen Anker der Seele, der auch hineinreicht ins Innere, hinter den Vorhang,
20wohin als Vorläufer Jesus für uns eingegangen ist, nach der Ordnung Melchisedeks Hoherpriester geworden in Ewigkeit.