German: Schlachter (1951)

Uma: New Testament

Mark

2

1Und nach etlichen Tagen ging er wieder nach Kapernaum; und als man hörte, daß er im Hause wäre,
1Ba hangkuja kahae-na ngkai toe, Yesus nculii' hilou hi ngata Kapernaum. Motolele-mi karia-na Yesus hi rala tomi,
2versammelten sich alsbald viele, so daß kein Raum mehr war, auch nicht draußen bei der Tür; und er predigte ihnen das Wort.
2toe pai' wori' tauna himuhu doko' mpohilo-i. Kahimuhu-ra toe, alaa-na bihi' -mi hi rala tomi, rata-rata hi wobo' bihi' tauna. Naparata-raka Lolita Alata'ala.
3Und man brachte einen Gelähmten zu ihm, der von Vieren getragen wurde.
3Bula-na mololita tohe'e, tumai opo' tauna mpokowa' doo-ra to pungku.
4Und da sie wegen der Menge nicht zu ihm herankommen konnten, deckten sie dort, wo er war, das Dach ab, und nachdem sie durchgebrochen, ließen sie das Bett, darauf der Gelähmte lag, herab.
4Uma ria ohea-ra mpomohui' Yesus apa' bihi' rahi tauna. Toe pai' ngkahe' tuka' -ramo hilou hi lolo tomi, ratangka' ata' to hintoto Yesus, pai' ra'ulu doo-ra ntali ali' -na hilou hi rala tomi.
5Als aber Jesus ihren Glauben sah, sprach er zu dem Gelähmten: Sohn, deine Sünden sind dir vergeben!
5Nahilo Yesus kabohe pepangala' -ra toe, na'uli' -mi hi topungku toei: "Ana' -ku, te'ampungi-mi jeko' -nu."
6Es saßen aber dort etliche von den Schriftgelehrten, die dachten in ihren Herzen:
6Ria wo'o-ra-rawo ba hangkuja dua guru agama Yahudi to mohura hi rala tomi toe. Kedi' nono-ra mpo'epe lolita-na Yesus toe, ra'uli' hi rala nono-ra:
7Was redet dieser so? Er lästert! Wer kann Sünden vergeben als nur Gott allein?
7"Daho' rahi-i-hana tauna toei mololita hewa tetu! Ha na'uli' -hana hibalia tuwu' -na hante tuwu' -na Alata'ala? Uma ria ntani' -na to ma'ala mpo'ampungi jeko', hadua Alata'ala-wadi."
8Und alsbald merkte Jesus kraft seines Geistes, daß sie so bei sich dachten, und sprach zu ihnen: Warum denkt ihr solches in euren Herzen?
8Ntaa' na'inca moto-di Yesus napa to hi pekiri-rae. Toe pai' na'uli' -raka: "Napa-di pai' hewa tetu pekiri-nie?
9Was ist leichter, zu dem Gelähmten zu sagen: Deine Sünden sind dir vergeben? oder zu sagen: Steh auf, nimm dein Bett und wandle?
10Aku' Ana' Manusia', ria mpu'u kuasa-ku hi dunia' mpo'ampungi jeko'. Tapi' ane ku'uli' -ki topungku toei: `Te'ampungi-mi jeko' -nu,' uma ni'incai ba te'ampungi mpu'u-di jeko' -na ba uma-di. Aga ane ku'uli': `Memata-moko, lulu-mi ali' -nu pai' momako' -moko,' nihilo mpai' kadupa' -na ba ka'uma-na. Jadi', kupopohiloi-koi karia-na kuasa-ku mpo'ampungi jeko'." Ngkai ree, kamewili' -nami hi topungku toei,
10Damit ihr aber wisset, daß des Menschen Sohn Vollmacht hat, auf Erden Sünden zu vergeben, sprach er zu dem Gelähmten:
11na'uli' -ki: "Memata-moko, lulu-mi ali' -nu, pai' -ko nculii' -mi!"
11Ich sage dir, stehe auf, nimm dein Bett und gehe heim!
12Pemata-na mpu'u-mi topungku toei, nalulu ali' -na, pai' -i momako' hilou rasabii' tauna to wori'. Karahilo-na tauna to wori' napa to jadi' toe, konce omea-ramo, pai' -ra mpo'une' Alata'ala, ra'uli': "Ko'ia ria tahiloi hewa to jadi' tohe'i!"
12Und er stand auf, nahm alsbald sein Bett und ging vor aller Augen hinaus; so daß sie alle erstaunten, Gott priesen und sprachen: Solches haben wir noch nie gesehen!
13Oti toe, hilou wo'o-imi Yesus hi wiwi' rano. Wori' lia tauna morumpu, pai' natudui' -ra.
13Und er ging wieder an das Meer hinaus, und alles Volk kam zu ihm, und er lehrte sie.
14Bula-na momako', mpohilo-i hadua topesingara' paja' to rahanga' Lewi ana' -na Alfeus, bula-na mohura hi kantoro' -na. Na'uli' Yesus mpo'uli' -ki: "Tuku' -ama!" Kamokore-nami Lewi kaliliu mpotuku' -i.
14Und als er vorüberging, sah er Levi, den Sohn des Alphäus, am Zoll sitzen. Und er spricht zu ihm: Folge mir nach! Und er stand auf und folgte ihm.
15Oti toe, Yesus pai' ana'guru-na ngkoni' hi tomi Lewi, pai' wori' wo'o-ra topesingara' paja' pai' tau ntani' -na to ra'uli' ntodea dada'a kehi-ra tumai ngkoni' dohe-ra, apa' wori' -ra to mpotuku' Yesus.
15Und es begab sich, als er in dessen Hause zu Tische saß, daß auch viele Zöllner und Sünder sich mit Jesus und seinen Jüngern zu Tische setzten, denn es waren viele, die ihm nachfolgten.
16Ria wo'o hi ree ba hangkuja dua guru agama to mpotuku' tudui' Parisi. Kampohilo-ra Yesus ngkoni' dohe tauna to dada'a kehi-ra toe, ra'uli' -mi mpo'uli' -raka ana'guru-na: "Napa pai' guru-ni ngkoni' hangkaa-ngkania hante topesingara' paja' pai' tauna topojeko' -e!"
16Und als die Schriftgelehrten und Pharisäer sahen, daß er mit den Zöllnern und Sündern aß, sprachen sie zu seinen Jüngern: Warum ißt und trinkt er mit den Zöllnern und Sündern?
17Yesus mpo'epe lolita-ra toe, toe pai' napololitai-ra hante lolita rapa' toi, na'uli': "Tauna to uma peda', uma mingki' rapokulii'. Tauna to peda' -wadi-hawo to paraluu rapokulii'. Uma-a tumai mpokio' tauna to monoa' ingku-ra. Katumai-ku toi-le, mpokio' topojeko' -a-kuna bona medea-ra ngkai jeko' -ra."
17Und als Jesus es hörte, sprach er zu ihnen: Nicht die Starken bedürfen des Arztes, sondern die Kranken. Ich bin nicht gekommen, Gerechte zu rufen, sondern Sünder zur Buße.
18Rala-na hangkani, topetuku' Yohanes Topeniu' pai' to Parisi bula-ra mopuasa'. Ria-mi tauna rata hi Yesus mpekune' -i: "Topetuku' -na Yohanes Topeniu' mopuasa', wae wo'o topetuku' to Parisi, mopuasa' wo'o-ra. Hiaa' topetuku' -nu Iko, napa pai' uma-ra mopuasa'?"
18Und die Jünger des Johannes und die Pharisäer pflegten zu fasten; und sie kamen zu ihm und fragten: Warum fasten die Jünger des Johannes und der Pharisäer, deine Jünger aber fasten nicht?
19Yesus mpotompoi' -ra hante lolita rapa' toi, na'uli' -raka: "Ane tauna hi posusaa' poncamokoa, ha mopuasa' -ra-rana bula-ra mpo'ema' topemua'? Uma-hawo. Bula-na ria-pidi topemua' dohe-ra, uma-ra mopuasa'.
19Und Jesus sprach zu ihnen: Können die Hochzeitsleute fasten, solange der Bräutigam bei ihnen ist? Solange sie den Bräutigam bei sich haben, können sie nicht fasten.
20Tapi' rata mpai' tempo-na, topemua' ra'ala' ngkai laintongo' -ra. Nto'u toe-damo, pai' lako' mopuasa' -rada."
20Es werden aber Tage kommen, da der Bräutigam von ihnen genommen wird, alsdann werden sie fasten, an jenem Tage.
21Oti toe Yesus mpo'uli' lolita rapa' to ronyala-pi, na'uli': "Uma ria haduaa tauna to mpotelepei baju to hae hante pontaia' to bo'u. Apa' pontaia' to bo'u mongkuru' mpai', duu' -na mpoheu' baju to hae toe, alaa-na kaboo-bohea lau-mi heu' -na.
21Niemand näht ein Stück ungewalkten Tuches auf ein altes Kleid; sonst reißt die Füllung davon ab, das neue von dem alten, und der Riß wird ärger.
22Wae wo'o uma ria tauna to mpotua anggur to bo'u hi rala pontu'ua to hae. Apa' ane dede' -ipi mpai', mopengka lau-mi pontu'ua to hae toe, alaa-na mobowo lau-mi anggur, pai' mpadaa' -mi pontu'ua-na. Jadi', anggur to bo'u kana ra'ihii' hi pontu'ua to bo'u wo'o-hawo."
22Und niemand faßt neuen Wein in alte Schläuche; sonst zerreißt der Wein die Schläuche und der Wein wird verschüttet und die Schläuche verderben; sondern neuer Wein ist in neue Schläuche zu fassen.
23Hangkani hi eo pepuea', Yesus pai' ana'guru-na ntara rala bonea. Bula-ra mpotara bonea toe, ana'guru-na mpotepo' wua' gandum pai' raru'a.
23Und es begab sich, daß er am Sabbat durch die Saatfelder wandelte. Und seine Jünger fingen an, auf dem Wege die Ähren abzustreifen.
24To Parisi to hi ree mpo'uli' -ki Yesus: "Napa-di-rana pai' ana'guru-nu mpotiboki atura agama-tae? Mobago-ra-rana hi eo pepuea'."
24Und die Pharisäer sprachen zu ihm: Siehe, warum tun sie am Sabbat, was nicht erlaubt ist?
26Na'uli' Yesus: "Ha uma ria nibasa napa to nababehi Magau' Daud owi nto'u Abyatar jadi' Imam Bohe-e? Nto'u-na Daud hante ema' -na mo'oro' pai' uma ria anu rakoni', mesua' -imi hi rala tomi pepuea', pai' -i mpokoni' roti to rapopepue' hi Alata'ala, pai' nabagi wo'o-raka doo-na. Ntuku' ada agama-ta, imam-wadi-hana to ma'ala mpokoni' roti toe. Aga nau' wae, gau' -na Daud toe uma-hawo naposala'."
25Und er sprach zu ihnen: Habt ihr niemals gelesen, was David tat, da er Mangel litt, als ihn und seine Begleiter hungerte,
27Ngkai ree, na'uli' wo'o-mi Yesus: "Alata'ala mpobabehi eo pepuea' bona mpotulungi manusia'. Bela manusia' to rababehi bona napari'une' ada eo pepuea'.
26wie er in das Haus Gottes hineinging zur Zeit des Hohenpriesters Abjathar und die Schaubrote aß, die niemand essen darf als nur die Priester, und wie er auch denen davon gab, die bei ihm waren?
28Jadi', Aku' Ana' Manusia', ria kuasa-ku mpo'uli' napa to ma'ala rababehi hi eo pepuea'."
27Und er sprach zu ihnen: Der Sabbat ist um des Menschen willen gemacht, nicht der Mensch um des Sabbats willen.
28Also ist des Menschen Sohn auch Herr des Sabbats.