1L’Eterno dice: Se un uomo ripudia la sua moglie e questa se ne va da lui e si marita a un altro, quell’uomo torna egli forse ancora da lei? Il paese stesso non ne sarebb’egli tutto profanato? E tu, che ti sei prostituita con molti amanti, ritorneresti a me? dice l’Eterno.
1¶ E korerotia ana, kite whakarerea e te tangata tana wahine, a ka haere atu ia i tona taha, ka riro i te tane ke, e hoki ano ranei ia ki a ia? E kore ianei taua whenua e poke rawa? Ko koe ia kua kairau ki nga hoa tokomaha: na, hoki mai ki ahau, e a i ta Ihowa.
2Alza gli occhi verso le alture, e guarda: Dov’è che non ti sei prostituita? Tu sedevi per le vie ad aspettare i passanti, come fa l’Arabo nel deserto, e hai contaminato il paese con le tue prostituzioni e con le tue malvagità.
2Kia ara ou kanohi ki nga pukepuke moremore, tirohia; ko tehea te wahi i kore ai koe e puremutia? Nohoia atu ana ratou e koe i nga ara, pera ana me te Arapi i te koraha; a poke iho i a koe te whenua i ou kairautanga, i tau mahi kino.
3Perciò le grandi piogge sono state trattenute, e non v’è stata pioggia di primavera; ma tu hai avuto una fronte da prostituta, e non hai voluto vergognarti.
3Na reira i kaiponuhia ai nga ua, kahore hoki he ua o muri; engari he rae tou no te wahine kairau, e whakakahore ana ki te whakama.
4E ora, non è egli vero? tu gridi a me: "Padre mio, tu sei stato l’amico della mia giovinezza!
4E kore ianei koe e karanga ki ahau i nga wa a muri nei, E toku papa, ko koe te kaiarahi o toku taitamarikitanga?
5Sarà egli adirato in perpetuo? Serberà egli la sua ira sino alla fine?" Ecco, tu parli così, ma intanto commetti a tutto potere delle male azioni!
5E mau ranei tona riri a ake ake? E whakapumautia tonutia ranei e ia? Nana, kua korerotia e koe, kua mahia nga mea kino, kua rite ki tau.
6L’Eterno mi disse al tempo del re Giosia: "Hai tu veduto quello che la infedele Israele ha fatto? E’ andata sopra ogni alto monte e sotto ogni albero verdeggiante, e quivi s’è prostituita.
6¶ I ki mai ano a Ihowa ki ahau i nga ra o Kingi Hohia, Kua kite ranei koe i nga mahi a Iharaira tahuri ke? kua haere ia ki runga ki nga maunga tiketike katoa, ki raro i nga rakau kouru nui katoa, ki reira kairau ai.
7Io dicevo: Dopo che avrà fatto tutte queste cose, essa tornerà a me; ma non è ritornata; e la sua sorella, la perfida Giuda, l’ha visto.
7I mea ano ahau i muri i tana meatanga i enei mea katoa, Ka hoki mai ia ki ahau; heoi kihai ia i hoki mai, me te titiro ano tona tuakana tinihanga, a Hura.
8E benché io avessi ripudiato l’infedele Israele a cagione di tutti i suoi adulteri e le avessi dato la sua lettera di divorzio, ho visto che la sua sorella, la perfida Giuda, non ha avuto alcun timore, ed è andata a prostituirsi anch’essa.
8A i kite ahau, i taku peinga atu i a Iharaira tahuri ke mo taua take nei ano, mo tona puremutanga, a i taku hoatutanga he pukapuka whakarere ki a ia, na kihai tona tuakana, a Hura tinihanga i wehi; heoi haere ana ano ia, kairau ana.
9Col rumore delle sue prostituzioni Israele ha contaminato il paese, e ha commesso adulterio con la pietra e col legno;
9Na, ko te otinga, kua poke te whenua i te rongo o tona puremutanga, puremu ana ia ki te kohatu, ki te rakau.
10e nonostante tutto questo, la sua perfida sorella non è tornata a me con tutto il suo cuore, ma con finzione, dice l’Eterno".
10Na ahakoa ko tenei katoa, kihai i whakapaua te ngakau o tona tuakana tinihanga, o Hura, ki te hoki ki ahau; he hoki teka kau ia, e ai ta Ihowa.
11E l’Eterno mi disse: "La infedele Israele s’è mostrata più giusta della perfida Giuda".
11Na ka mea a Ihowa ki ahau, A Iharaira tahuri ke, nui atu tana whakatika i a ia i ta Hura, i ta te mea tinihanga.
12Va’, proclama queste parole verso il settentrione, e di’: Torna, o infedele Israele, dice l’Eterno; io non vi mostrerò un viso accigliato, giacché io son misericordioso, dice l’Eterno, e non serbo l’ira in perpetuo.
12¶ Haere, karangatia enei kupu whaka te raki, mea atu, Hoki mai, e Iharaira tahuri ke, e ai ta Ihowa; e kore ahau e mea i toku riri kia tau ki a koutou; he atawhai hoki ahau, e ai ta Ihowa, e kore ahau e mauahara tonu.
13Soltanto riconosci la tua iniquità: tu sei stata infedele all’Eterno, al tuo Dio, hai vòlto qua e là i tuoi passi verso gli stranieri, sotto ogni albero verdeggiante, e non hai dato ascolto alla mia voce, dice l’Eterno.
13Whakina kautia tou he, ara kua kino koe ki a Ihowa, ki tou Atua, kua whakamararatia atu e koe ou ara ki nga tangata ke i raro i nga rakau kouru nui katoa, kihai ano i rongo ki toku reo, e ai ta Ihowa.
14Tornate o figliuoli traviati, dice l’Eterno, poiché io sono il vostro signore, e vi prenderò, uno da una città, due da una famiglia, e vi ricondurrò a Sion;
14Hoki mai, e nga tamariki tahuri ke, e ai ta Ihowa; kua marenatia hoki koutou e ahau: a ka tangohia koutou e ahau, tetahi i roto i te pa, tokorua hoki i roto i te hapu, ka kawea ano koutou e ahau ki Hiona.
15e vi darò dei pastori secondo il mio cuore, che vi pasceranno con conoscenza e con intelligenza.
15A ka hoatu e ahau he hepara mo koutou, ko aku i pai ai, ka whangaia ano koutou e ratou ki te matauranga, ki te whakaaro pai.
16E quando sarete moltiplicati e avrete fruttato nel paese, allora, dice l’Eterno, non si dirà più: "L’arca del patto dell’Eterno!" non vi si penserà più, non la si menzionerà più, non la si rimpiangerà più, non se ne farà un’altra.
16A tenei ake, ina nui, ina hua koutou ki te whenua i aua ra e ai ta Ihowa, heoi ano a ratou kianga ake, Ko te aaka o te kawenata a Ihowa; e kore ano e puta ake ki te ngakau; e kore hoki e maharatia taua mea e ratou, e kore ano ratou e haereere ki reira, kahore hoki he mahinga pera i muri iho.
17Allora Gerusalemme sarà chiamata "il trono dell’Eterno"; tutte le nazioni si raduneranno a Gerusalemme nel nome dell’Eterno, e non cammineranno più secondo la caparbietà del loro cuore malvagio.
17I taua wa ka kiia e ratou a Hiruharama, ko te torona o Ihowa; a ka huihuia nga iwi katoa ki reira, ki te ingoa o Ihowa, ki Hiruharama; a heoi ano to ratou haere i runga i te maro o o ratou ngakau kino.
18In quei giorni, la casa di Giuda camminerà con la casa d’Israele, e verranno assieme dal paese del settentrione al paese ch’io detti in eredità ai vostri padri.
18I aua ra ka haere tahi te whare o Hura raua ko te whare o Iharaira, ka huihuia ano to ratou haere mai i te whenua i te raki, ki te whenua i hoatu e ahau hei kainga tupu ki o koutou matua.
19Io avevo detto: "Oh qual posto ti darò tra i miei figliuoli! Che paese delizioso ti darò! la più bella eredità delle nazioni!" Avevo detto: "Tu mi chiamerai: Padre mio! e non cesserai di seguirmi".
19I mea ano ahau, Me pehea e oti ai koe te whakauru e ahau ki nga tamariki, e hoatu ai e ahau ki a koe he whenua e minaminatia ana, he kainga tupu, he wahi ataahua no nga mano o nga iwi? i mea ano ahau, ka karangatia ahau e koe, E toku papa, e kor e ano koe e tahuri atu i te whai i ahau.
20Ma, proprio come una donna è infedele al suo amante, così voi mi siete stati infedeli, o casa d’Israele! dice l’Eterno.
20¶ Rite rawa ki ta te wahine i whakarere tinihanga i tana tahu ta koutou mahi tinihanga ki ahau, e te whare o Iharaira, e ai ta Ihowa?
21Una voce s’è fatta udire sulle alture; sono i pianti, le supplicazioni de’ figliuoli d’Israele, perché hanno pervertito la loro via, hanno dimenticato l’Eterno, il loro Dio.
21E rangona ana he reo i runga i nga puke moremore, ko te tangi, ko nga inoi hoki a nga tama a Iharaira; mo ratou i whakaparori ke i to ratou ara, wareware ake i a ratou a Ihowa, to ratou Atua.
22"Tornate, o figliuoli traviati, io vi guarirò dei vostri traviamenti!" "Eccoci, noi veniamo a te, perché tu sei l’Eterno, il nostro Dio.
22Hoki mai, e nga tamariki tahuri ke, maku e rongoa o koutou tahuritanga ketanga. Tenei matou te haere atu nei ki a koe; ko koe hoki a Ihowa, to matou Atua.
23Sì, certo, vano è il soccorso che s’aspetta dalle alture, dalle feste strepitose sui monti; sì, nell’Eterno, nel nostro Dio, sta la salvezza d’Israele.
23He pono, he hori kau te awhina e taria ana mai i nga pukepuke, te nge i runga i nga maunga: tika rawa kei a Ihowa, kei to tatou Atua te whakaora mo Iharaira.
24Quella vergogna, che son gl’idoli, ha divorato il prodotto della fatica de’ nostri padri fin dalla nostra giovinezza, le loro pecore e i loro buoi, i loro figliuoli e le loro figliuole.
24Kua pau hoki i te mea whakama te mauiui o o tatou matua, no to tatou tamarikitanga ake ano; a ratou hipi, a ratou kau, a ratou tama, me a ratou tamahine.
25Giaciamoci nella nostra vergogna e ci copra la nostra ignominia! poiché abbiam peccato contro l’Eterno, il nostro Dio: noi e i nostri padri, dalla nostra fanciullezza fino a questo giorno; e non abbiam dato ascolto alla voce dell’Eterno, ch’è il nostro Dio".
25Takoto tatou i roto i to tatou whakama, ma to tatou matangerengere tatou e hipoki: kua hara hoki tatou ki a Ihowa, ki to tatou Atua, tatou ko o tatou matua, no to tatou tamarikitanga ake ano a mohoa noa nei; kihai hoki tatou i rongo ki te reo o Ihowa, o to tatou Atua.