1Genealogia di Gesù Cristo figliuolo di Davide, figliuolo d’Abramo.
1¶ Ko te pukapuka o te whakapapa o Ihu Karaiti, tama a Rawiri, tama a Aperahama.
2Abramo generò Isacco; Isacco generò Giacobbe; Giacobbe generò Giuda e i suoi fratelli;
2Na ko ta Aperahama ko Ihaka; ta Ihaka ko Hakopa; ta Hakopa ko Hura ratou ko ona tuakana, ko ona teina;
3Giuda generò Fares e Zara da Tamar; Fares generò Esrom; Esrom generò Aram;
3Ta Hura raua ko Tamara ko Parete raua ko Hara; ta Parete ko Heteromo; ta Heteromo ko Arame;
4Aram generò Aminadab; Aminadab generò Naasson; Naasson generò Salmon;
4Ta Arame ko Aminarapa; ta Aminarapa ko Nahona; ta Nahona ko Haramono;
5Salmon generò Booz da Rahab; Booz generò Obed da Ruth; Obed generò Iesse,
5Ta Haramono raua ko Rahapa ko Poaha; ta Poaha raua ko Rutu ko Opere; ta Opere ko Hehe;
6e Iesse generò Davide, il re. E Davide generò Salomone da quella ch’era stata moglie d’Uria;
6Ta Hehe ko Rawiri, ko te kingi; ta Rawiri kingi raua ko te wahine a Uria ko Horomona;
7Salomone generò Roboamo; Roboamo generò Abia; Abia generò Asa;
7Ta Horomona ko Rehopoama; ta Rehopoama ko Apia; ta Apia ko Aha;
8Asa generò Giosafat; Giosafat generò Ioram; Ioram generò Uzzia;
8Ta Aha ko Iehohapata; ta Iehohapata ko Iorama; ta Iorama ko Ohiaha;
9Uzzia generò Ioatam; Ioatam generò Achaz; Achaz generò Ezechia;
9Ta Ohiaha ko Iotama; ta Iotama ko Ahata; ta Ahata ko Hetekia;
10Ezechia generò Manasse; Manasse generò Amon; Amon generò Giosia;
10Ta Hetekia ko Manahi; ta Manahi ko Amono; ta Amono ko Hohia;
11Giosia generò Ieconia e i suoi fratelli al tempo della deportazione in Babilonia.
11Ta Hohia ko Hekonia ratou ko ona teina; i te wa o te whakahekenga ki Papurona:
12E dopo la deportazione in Babilonia, Ieconia generò Salatiel; Salatiel generò Zorobabel;
12A, i muri i te whakahekenga atu ki Papurona, ka whanau ta Hekonia ko Haratiera; ta Haratiera ko Herupapera;
13Zorobabel generò Abiud; Abiud generò Eliachim; Eliachim generò Azor;
13Ta Herupapera ko Apiuru; ta Apiuru ko Eriakimi; ta Eriakimi ko Atoro;
14Azor generò Sadoc; Sadoc generò Achim; Achim generò Eliud;
14Ta Atoro ko Haroko; ta Haroko ko Akimi; ta Akimi ko Eriuru;
15Eliud generò Eleazaro; Eleazaro generò Mattan; Mattan generò Giacobbe;
15Ta Eriuru ko Ereatara; ta Ereatara ko Matana; ta Matana ko Hakopa;
16Giacobbe generò Giuseppe, il marito di Maria, dalla quale nacque Gesù, che è chiamato Cristo.
16Ta Hakopa ko Hohepa, ko te tahu a Meri; whanau ake ta Meri ko Ihu, e kiia nei ko te Karaiti.
17Così da Abramo fino a Davide sono in tutto quattordici generazioni; e da Davide fino alla deportazione in Babilonia, quattordici generazioni; e dalla deportazione in Babilonia fino a Cristo, quattordici generazioni.
17Heoi, ko nga whakatupuranga katoa o Aperahama tae noa ki a Rawiri tekau ma wha nga whakatupuranga; o Rawiri tae noa ki te whakahekenga ki Papurona tekau ma wha nga whakatupuranga; a no te whakahekenga ki Papurona tae noa ki a te Karaiti tekau ma wha nga whakatupuranga.
18Or la nascita di Gesù Cristo avvenne in questo modo. Maria, sua madre, era stata promessa sposa a Giuseppe; e prima che fossero venuti a stare insieme, si trovò incinta per virtù dello Spirito Santo.
18¶ Na ko te whanautanga tenei o Ihu Karaiti: he mea taumau a Meri, tona whaea, ma Hohepa, a i te mea kiano raua i tata noa ki a raua, ka kitea kua hapu ia i te Wairua Tapu.
19E Giuseppe, suo marito, essendo uomo giusto e non volendo esporla ad infamia, si propose di lasciarla occultamente.
19Otira he tangata tika tana tahu, a Hohepa, a kahore ona ngakau kia whakakitea nuitia ia, ka mea kia whakarerea pukutia.
20Ma mentre avea queste cose nell’animo, ecco che un angelo del Signore gli apparve in sogno, dicendo: Giuseppe, figliuol di Davide, non temere di prender teco Maria tua moglie; perché ciò che in lei è generato, è dallo Spirito Santo.
20Otiia i a ia e hurihuri ana i enei mea, na, ka puta moemoea mai tetahi anahera a te Ariki ki a ia, ka mea, E Hohepa, e te tama a Rawiri, kaua e hopohopo ki te tango i a Meri, i tau wahine; na te Wairua Tapu hoki tona hapu.
21Ed ella partorirà un figliuolo, e tu gli porrai nome Gesù, perché è lui che salverà il suo popolo dai loro peccati.
21A e whanau ia he tama, me hua e koe tona ingoa ko IHU: no te mea mana e whakaora tona iwi i o ratou hara.
22Or tutto ciò avvenne, affinché si adempiesse quello che era stato detto dal Signore per mezzo del profeta:
22Na ka oti tenei katoa, katahi ka rite ta te Ariki, i korerotia e te poropiti, i mea ai ia,
23Ecco, la vergine sarà incinta e partorirà un figliuolo, al quale sarà posto nome Emmanuele, che, interpretato, vuol dire: "Iddio con noi".
23Na, ka hapu te wahine, ka whanau hoki he tama, a ka huaina e ratou tona ingoa ko Emanuera, ko tona whakamaoritanga tenei, Kei a tatou te Atua.
24E Giuseppe, destatosi dal sonno, fece come l’angelo del Signore gli avea comandato, e prese con sé sua moglie;
24A ka ara ake a Hohepa i te moe, ka meatia e ia ta te anahera a te Ariki i whakahau ai ki a ia, a tango ana ia i tana wahine:
25e non la conobbe finch’ella non ebbe partorito un figlio; e gli pose nome Gesù.
25A kihai i mohio ki a ia, whanau noa tana tama matamua: a huaina ana e ia tona ingoa ko IHU.