1Chi si separa dagli altri cerca la propria soddisfazione e s’arrabbia contro tutto ciò ch’è profittevole.
1¶ Ko te tangata tu ke, e whai ana i ta tona ake hiahia, e ngangau ana ki nga whakaaro totika katoa.
2Lo stolto prende piacere, non nella prudenza, ma soltanto nel manifestare ciò che ha nel cuore.
2¶ Kahore o te whakaarokore ahuareka ki te matauranga; engari kia whakakitea e ia tona ngakau.
3Quando viene l’empio, viene anche lo sprezzo; e, con la vergogna, viene l’obbrobrio.
3¶ I te taenga mai o te tangata kino ka tae mai ano te whakahawea, me te tawai hei hoa mo te whakama.
4Le parole della bocca d’un uomo sono acque profonde; la fonte di sapienza è un rivo che scorre perenne.
4¶ He wai hohonu nga kupu a te mangai o te tangata; he awa e rere ana te puna o te whakaaro nui.
5Non è bene aver per l’empio de’ riguardi personali, per far torto al giusto nel giudizio.
5¶ Ehara i te mea pai te whakapai ki te kanohi o te tangata kino, te whakapeau ke ranei i ta te tangata tika ina whakawa.
6Le labbra dello stolto menano alle liti, e la sua bocca chiama le percosse.
6¶ E uru ana nga ngutu o te whakaarokore ki te totohe, e karanga ana tona mangai ki nga whiu.
7La bocca dello stolto è la sua rovina, e le sue labbra sono un laccio per l’anima sua.
7Hei hunga ano mona te mangai o te whakaarokore; a ko ona ngutu hei rore mo tona wairua.
8Le parole del maldicente son come ghiottonerie, e penetrano fino nell’intimo delle viscere.
8¶ Ano he kai reka nga kupu a te kawe korero; tae tonu iho ki nga wahi o roto rawa o te kopu.
9Anche colui ch’è infingardo nel suo lavoro è fratello del dissipatore.
9¶ Ko te tangata ano hoki e mangere ana ki tana mahi, hei teina ia ki te tangata maumau.
10Il nome dell’Eterno è una forte torre; il giusto vi corre, e vi trova un alto rifugio.
10¶ Hei pourewa kaha te ingoa o Ihowa; rere ana te tangata tika ki reira, a ora ake.
11I beni del ricco son la sua città forte; son come un’alta muraglia… nella sua immaginazione.
11¶ Ko nga rawa o te tangata taonga hei pa kaha mona, hei pa tiketike ki tona whakaaro.
12Prima della rovina, il cuor dell’uomo s’innalza, ma l’umiltà precede la gloria.
12¶ I mua ake o te whakangaromanga ka whakakake te ngakau o te tangata; i mua ake ano hoki o te honore ko te ngakau papaku.
13Chi risponde prima d’aver ascoltato, mostra la sua follia, e rimane confuso.
13¶ Ko te tangata e whakahoki kupu ana i te mea kahore ano ia i rongo noa, he mahi wairangi tera nana, he hanga whakama.
14Lo spirito dell’uomo lo sostiene quand’egli è infermo; ma lo spirito abbattuto chi lo solleverà?
14¶ E whakamanawanui te wairua o te tangata ki tona mate; tena ko te wairua maru, ko wai e kaha ki tera?
15Il cuore dell’uomo intelligente acquista la scienza, e l’orecchio dei savi la cerca.
15¶ Ka whiwhi te ngakau o te tangata matau ki te mohio; e rapu ana hoki te taringa o nga whakaaro nui ki te mohio.
16I regali che uno fa gli apron la strada e gli dànno adito ai grandi.
16¶ Ma te mea tuku noa a te tangata ka watea ai he wahi mona, ka kawea hoki ia e tera ki te aroaro o nga tangata nunui.
17Il primo a perorare la propria causa par che abbia ragione; ma vien l’altra parte, e scruta quello a fondo.
17¶ Ko te tangata nana te kupu tuatahi i te whakawa me te mea kei a ia te tika; na ka haere mai tona hoa, kei te rapu i te tikanga o tana.
18La sorte fa cessare le liti e decide fra i grandi.
18¶ Ma te rota e mutu ai nga tautohe, a ko tera hei tauarai i waenganui o te hunga kaha.
19Un fratello offeso è più inespugnabile d’una città forte; e le liti tra fratelli son come le sbarre d’un castello.
19¶ Ko te tuakana, teina ranei, i whakatakariritia, pakeke atu i te pa kaha: a ko aua tu ngangare me he tutaki tatau no te whare rangatira.
20Col frutto della sua bocca l’uomo sazia il corpo; si sazia col provento delle sue labbra.
20¶ Ka ki te kopu o te tangata i nga hua o tona mangai, ka makona ia i nga hua o ona ngutu.
21Morte e vita sono in potere della lingua; chi l’ama ne mangerà i frutti.
21¶ Ko te mate, ko te ora kei te arero: ko te hunga e aroha ana ki tera ka kai i ona hua.
22Chi ha trovato moglie ha trovato un bene e ha ottenuto un favore dall’Eterno.
22¶ Ko te tangata kua kite i te wahine mana, kua kite i te mea pai, kua whiwhi hoki ki ta Ihowa whakapai.
23Il povero parla supplicando, il ricco risponde con durezza.
23¶ He inoi ta te rawakore hanga; he taikaha ia te whakahoki a te tangata taonga.
24Chi ha molti amici li ha per sua disgrazia; ma v’è tale amico, ch’è più affezionato d’un fratello.
24¶ Ko te tangata tini nga hoa aroha e whai ana i te he mona; tera ano ia te hoa aroha, nui atu i to te tuakana, i to te teina, tona piri mai.