Italian: Riveduta Bible (1927)

Maori

Psalms

22

1Per il Capo de’ musici. Su "Cerva dell’aurora". Salmo di Davide. Dio mio, Dio mio, perché mi hai abbandonato? Perché te ne stai lontano, senza soccorrermi, senza dare ascolto alle parole del mio gemito?
1¶ Ki te tino kaiwhakatangi. Airete Hahara. He himene na Rawiri. E toku Atua, e toku Atua, he aha koe i whakarere ai i ahau? he aha koe i matara atu ai ki te whakaora i ahau i nga kupu hoki o taku hamama?
2Dio mio, io grido di giorno, e tu non rispondi; di notte ancora, e non ho posa alcuna.
2E toku Atua, e karanga nei ahau i te awatea, heoi kahore koe e rongo, i te po ano kahore ahau e wahangu.
3Eppur tu sei il Santo, che siedi circondato dalle lodi d’Israele.
3Otiia he tapu koe, kei nga whakamoemiti a Iharaira tou nohoanga.
4I nostri padri confidarono in te; confidarono e tu li liberasti.
4I whakawhirinaki o matou matua ki a koe, i whakawhirinaki, a whakaorangia ana e koe.
5Gridarono a te, e furon salvati; confidarono in te, e non furon confusi.
5I karanga ratou ki a koe, a kua ora; i whakawhirinaki ki a koe, a kihai i whakama.
6Ma io sono un verme e non un uomo; il vituperio degli uomini, e lo sprezzato dal popolo.
6Ko ahau ia he toke, ehara i te tangata: e tawaia ana e te tangata, e whakahaweatia ana e te iwi.
7Chiunque mi vede si fa beffe di me; allunga il labbro, scuote il capo, dicendo:
7Kataina iho ahau e te hunga katoa e kite ana i ahau, ko ana o ratou ngutu, ruru ana o ratou matenga, e ki mai ana,
8Ei si rimette nell’Eterno; lo liberi dunque; lo salvi, poiché lo gradisce!
8Tukua atu koe ki a Ihowa, mana ia e whakaora: mana ia e whakaora, e pai ana hoki ia ki a ia.
9Sì, tu sei quello che m’hai tratto dal seno materno; m’hai fatto riposar fidente sulle mammelle di mia madre.
9Nau ia ahau i whakawhanau mai i roto i te kopu, i mea hoki kia tumanako, i ahau i nga u o toku whaea.
10A te fui affidato fin dalla mia nascita, tu sei il mio Dio fin dal seno di mia madre.
10He mea whakarere atu ahau ki runga ki a koe no te kopu mai; ko koe toku Atua no te kopu mai ano o toku whaea.
11Non t’allontanare da me, perché l’angoscia è vicina, e non v’è alcuno che m’aiuti.
11¶ Kei mamao atu i ahau, e tata ana hoki te he, kahore hoki he kaiawhina.
12Grandi tori m’han circondato; potenti tori di Basan m’hanno attorniato;
12He tini nga puru e karapoti nei i ahau: e whakapaea ana ahau e nga mea kaha o Pahana.
13apron la loro gola contro a me, come un leone rapace e ruggente.
13E hamama ana o ratou mangai ki ahau, ano he raiona e haehae ana, e hamama ana.
14Io son come acqua che si sparge, e tutte le mie ossa si sconnettono; il mio cuore è come la cera, si strugge in mezzo alle mie viscere.
14Kua ringihia ahau, ano he wai, kua takoki katoa oku iwi; me te ware pi toku ngakau, e rewa ana i waenganui i oku whekau.
15Il mio vigore s’inaridisce come terra cotta, e la lingua mi s’attacca al palato; tu m’hai posto nella polvere della morte.
15Kua maroke toku kaha, ano he maramara rihi, piri tonu toku arero ki oku kauae; kua whakatakotoria ano ahau e koe ki te puehu o te mate.
16Poiché cani m’han circondato; uno stuolo di malfattori m’ha attorniato; m’hanno forato le mani e i piedi.
16Kua karapotia nei hoki ahau e te kirehe, kua muia e te whakaminenga o nga tangata hara: kua pokaia e ratou oku ringa me oku waewae.
17Posso contare tutte le mie ossa. Essi mi guardano e m’osservano;
17E taea e ahau te tatau oku iwi katoa: e titiro mai ana ratou, e matakitaki ana ki ahau.
18spartiscon fra loro i miei vestimenti e tirano a sorte la mia veste.
18E wehewehea ana oku kakahu mo ratou, e maka rota ana mo toku weruweru.
19Tu dunque, o Eterno, non allontanarti, tu che sei la mia forza, t’affretta a soccorrermi.
19Kaua ra ia koe e matara atu, e Ihowa; e toku kaha, hohoro mai hei awhina moku.
20Libera l’anima mia dalla spada, l’unica mia, dalla zampa del cane;
20Whakaorangia toku wairua i te hoari, taku hoki e matenui nei i te kuri.
21salvami dalla gola del leone. Tu mi risponderai liberandomi dalle corna dei bufali.
21Whakaorangia ahau i te mangai o te raiona: ae, i nga haona o nga kau maka kua whakahokia mai e koe he kupu ki ahau.
22Io annunzierò il tuo nome ai miei fratelli, ti loderò in mezzo all’assemblea.
22¶ Ka korerotia e ahau tou ingoa ki oku teina, ka whakamoemititia koe e ahau i waenganui i te whakaminenga.
23O voi che temete l’Eterno, lodatelo! Glorificatelo voi, tutta la progenie di Giacobbe, e voi tutta la progenie d’Israele, abbiate timor di lui!
23E te hunga e wehi ana ki a Ihowa, whakamoemiti ki a ia; whakakororiatia ia, e te uri katoa o Hakopa, kia wehi hoki ki a ia, e te uri katoa o Iharaira.
24Poich’egli non ha sprezzata né disdegnata l’afflizione dell’afflitto, e non ha nascosta la sua faccia da lui; ma quand’ha gridato a lui, ei l’ha esaudito.
24Kihai hoki ia i whakahawea, kihai i whakarihariha ki te aue o te ngakau mamae; kihai ano i huna i tona mata ki a ia, engari i tana karangatanga ki a ia i whakarongo ia.
25Tu sei l’argomento della mia lode nella grande assemblea; io adempirò i miei voti in presenza di quelli che ti temono.
25Ko koe taku e whakamoemiti ai i waenganui o te whakaminenga nui, ka whakamana e ahau aku kupu taurangi ki te aroaro o te hunga e wehi ana ki a ia.
26Gli umili mangeranno e saranno saziati; quei che cercano l’Eterno lo loderanno; il loro cuore vivrà in perpetuo.
26Ka kai te hunga mahaki, a ka makona: ka whakamoemiti ki a Ihowa te hunga e rapu ana ki a ia; kia ora tonu o koutou ngakau, ake, ake.
27Tutte le estremità della terra si ricorderan dell’Eterno e si convertiranno a lui; e tutte le famiglie delle nazioni adoreranno nel tuo cospetto.
27E mahara nga pito katoa o te whenua, a ka tahuri ki a Ihowa: ka koropiko ano nga hapu katoa o nga iwi ki tou aroaro.
28Poiché all’Eterno appartiene il regno, ed egli signoreggia sulle nazioni.
28No Ihowa hokite rangatiratanga, ko ia ano te kawana i waenganui o nga iwi.
29Tutti gli opulenti della terra mangeranno e adoreranno; tutti quelli che scendon nella polvere e non possono mantenersi in vita s’inchineranno dinanzi a lui.
29Ka kai, a ka koropiko nga tangata tetere katoa o te whenua: ka tuohu ki tona aroaro te hunga katoa e heke ana ki te puehu; tae no ki te tangata kahore e ora i a ia tona wairua.
30La posterità lo servirà; si parlerà del Signore alla ventura generazione.
30Tera e mahi tetahi uri ki a ia; ka waiho ki te Ariki hei whakatupuranga.
31Essi verranno e proclameranno la sua giustizia, al popolo che nascerà diranno come egli ha operato.
31E haere mai ratou, e kauwhau i tona tika ki te iwi e whanau a mua, he meatanga tenei nana.