1この後、ヨブは口を開いて、自分の生れた日をのろった。
1¶ I muri i tenei ka puaki te mangai o Hopa, a ka kanga e ia tona ra.
2すなわちヨブは言った、
2Na ka oho a Hopa, ka mea,
3「わたしの生れた日は滅びうせよ。『男の子が、胎にやどった』と言った夜もそのようになれ。
3Kia ngaro te ra i whanau ai ahau, te po i korerotia ai, He tamaroa kei roto i te kopu.
4その日は暗くなるように。神が上からこれを顧みられないように。光がこれを照さないように。
4Waiho taua ra mo te pouri; kaua e tirohia iho e te Atua i runga; kaua hoki e whitingia e te marama.
5やみと暗黒がこれを取りもどすように。雲が、その上にとどまるように。日を暗くする者が、これを脅かすように。
5Kia poke ia i te pouri, i te atarangi hoki o te mate; kia tauria iho e te kapua; kia whakawehia ano hoki e te whakapouritanga o te ra.
6その夜は、暗やみが、これを捕えるように。年の日のうちに加わらないように。月の数にもはいらないように。
6Na ko taua po, kia mau pu i te pouri kerekere: kei honoa ki nga ra o te tau; kei huihuia atu ina taua nga marama.
7また、その夜は、はらむことのないように。喜びの声がそのうちに聞かれないように。
7Nana, kia mokemoke taua po, kaua te reo koa e uru ki roto.
8日をのろう者が、これをのろうように。レビヤタンを奮い起すに巧みな者が、これをのろうように。
8Kia kanga hoki e te hunga kanga i te ra, e te hunga mohio ki te whakaara rewiatana.
9その明けの星は暗くなるように。光を望んでも、得られないように。また、あけぼののまぶたを見ることのないように。
9Kia pouri nga whetu o tona kakarauritanga; kia tatari ki te marama, a kahore noa iho; kei kite hoki i te takiritanga ata.
10これは、わたしの母の胎の戸を閉じず、また悩みをわたしの目に隠さなかったからである。
10Mona kihai i tutaki i nga tatau o te kopu o toku whaea, kihai i huna i te mauiui kei kitea e ahau.
11なにゆえ、わたしは胎から出て、死ななかったのか。腹から出たとき息が絶えなかったのか。
11¶ He aha ahau te mate ai i te kopu? He aha te hemo ai i toku putanga mai i te kopu?
12なにゆえ、ひざが、わたしを受けたのか。なにゆえ、乳ぶさがあって、わたしはそれを吸ったのか。
12He aha i rite wawe ai nga turi moku, me nga u hei ngote maku?
13そうしなかったならば、わたしは伏して休み、眠ったであろう。そうすればわたしは安んじており、
13Me i pena, kua ata takoto ahau, te ai he whakaohooho, moe ana ahau: katahi ahau ka whai okiokinga,
14自分のために荒れ跡を築き直した地の王たち、参議たち、
14I roto i nga kingi, i nga kaiwhakatakoto whakaaro o te whenua i hanga nei i nga wahi mokemoke mo ratou,
15あるいは、こがねを持ち、しろがねを家に満たした君たちと一緒にいたであろう。
15I roto ranei i nga rangatira whai koura, o ratou nei whare ki tonu i te hiriwa:
16なにゆえ、わたしは人知れずおりる胎児のごとく、光を見ないみどりごのようでなかったのか。
16Kua kahore noa iho ranei, kua pera me te materoto e ngaro nei, me nga kohungahunga kahore nei e kite i te marama.
17かしこでは悪人も、あばれることをやめ、うみ疲れた者も、休みを得、
17Mutu ake i reira te whakararuraru a te hunga kino; okioki ana i reira te hunga kua mauiui nga uaua.
18捕われ人も共に安らかにおり、追い使う者の声を聞かない。
18Ata noho ana nga herehere i reira, te rongo i te reo o te kaitukino.
19小さい者も大きい者もそこにおり、奴隷も、その主人から解き放される。
19Kei reira te iti, te rahi, kahore hoki he rangatira o te pononga.
20なにゆえ、悩む者に光を賜い、心の苦しむ者に命を賜わったのか。
20¶ He aha te marama i homai ai ki te tangata kei roto nei i te mate? te ora ki te tangata kua kawa te wairua?
21このような人は死を望んでも来ない、これを求めることは隠れた宝を掘るよりも、はなはだしい。
21E koingo nei ki te mate, heoi kahore noa iho; e keri ana kia taea ia, nui atu i te keri i nga taonga huna.
22彼らは墓を見いだすとき、非常に喜び楽しむのだ。
22Hari pu ratou, koa ana, ina kitea te urupa.
23なにゆえ、その道の隠された人に、神が、まがきをめぐらされた人に、光を賜わるのか。
23He aha ano te marama i homai ai ki te tangata kua huna nei tona ara, kua oti nei te tutakitaki mai e te Atua?
24わたしの嘆きはわが食物に代って来り、わたしのうめきは水のように流れ出る。
24Kiano hoki ahau i kai, kua tae mai taku mapu: ano he wai oku hamama e ringihia ana.
25わたしの恐れるものが、わたしに臨み、わたしの恐れおののくものが、わが身に及ぶ。わたしは安らかでなく、またおだやかでない。わたしは休みを得ない、ただ悩みのみが来る」。
25No te mea kua tae mai ki ahau te mea whakawehi e wehi nei ahau; ko taku e pawera nei kua pa ki ahau.
26わたしは安らかでなく、またおだやかでない。わたしは休みを得ない、ただ悩みのみが来る」。
26Kahore oku humarie, kahore oku ata noho, ehara i te mea e okioki ana; na kua puta te raruraru.