1わたしは彼の怒りのむちによって、悩みにあった人である。
1¶ Ko ahau te tangata kua kite i te pouri, he mea na te rakau o tona riri.
2彼はわたしをかり立てて、光のない暗い中を歩かせ、
2I arahina e ia, i meinga kia haere i te pouri, kahore i te marama.
3まことにその手をしばしばかえて、ひねもすわたしを攻められた。
3He pono kua tahuri mai ia ki ahau, kua anga mai tona ringa ki ahau, a pau noa te ra.
4彼はわが肉と皮を衰えさせ、わが骨を砕き、
4Kua meinga nei e ia oku kikokiko me toku kiri kia rite ki o te koroheke, mangungu kau i a ia oku wheua.
5苦しみと悩みをもって、わたしを囲み、わたしを閉じこめ、
5Kua hanga e ia he patu moku; karapotia ana ahau ki te wai kawa, ki te raruraru.
6遠い昔に死んだ者のように、暗い所に住まわせられた。
6Kua meinga ahau e ia kia noho ki nga wahi pouri, kia pera me te hunga kua mate noa ake.
7彼はわたしのまわりに、かきをめぐらして、出ることのできないようにし、重い鎖でわたしをつながれた。
7Kua oti ahau te taiepa mai e ia, te puta atu ahau; kua meinga e ia toku mekameka kia taimaha.
8わたしは叫んで助けを求めたが、彼はわたしの祈をしりぞけ、
8Ae ra, i ahau e karanga ana, e hamama ana kia awhinatia, ka araia mai e ia taku inoi.
9切り石をもって、わたしの行く道をふさぎ、わたしの道筋を曲げられた。
9Kua oti ano oku ara te taiepa mai e ia ki te kohatu tarai, whakakopikopikoa ake e ia oku ara.
10彼はわたしに対して待ち伏せするくまのように、潜み隠れるししのように、
10Ko tona rite ki ahau kei te pea e whanga ana, kei te raiona i nga wahi ngaro.
11わが道を離れさせ、わたしを引き裂いて、見るかげもないみじめな者とし、
11Whakangaua ketia ana e ia oku ara, haehaea putia iho ahau; meinga ana ahau e ia kia noho kau noa iho.
12その弓を張って、わたしを矢の的のようにされた。
12Kua whakapikoa e ia tana kopere, a whakaturia ake ahau e ia hei koperenga pere.
13彼はその箙の矢をわたしの心臓に打ち込まれた。
13Kua meinga e ia nga pere o tana papa pere kia ngoto ki oku whatumanawa.
14わたしはすべての民の物笑いとなり、ひねもす彼らの歌となった。
14Kua waiho ahau hei katanga ma toku iwi katoa; hei waiata ma ratou a pau noa te ra.
15彼はわたしを苦い物で飽かせ、にがよもぎをわたしに飲ませられた。
15Kua whakakiia ahau e ia ki nga mea kawa, whakainumia rawatia ana ahau e ia ki te taru kawa.
16彼は小石をもって、わたしの歯を砕き、灰の中にわたしをころがされた。
16Kua whatiwhatiia ano hoki e ia oku niho ki te kirikiri, hipokina ana ahau e ia ki te pungarehu.
17わが魂は平和を失い、わたしは幸福を忘れた。
17Kua nekehia atu e koe toku wairua kei tata ki te rangimarie; i wareware ahau ki te pai.
18そこでわたしは言った、「わが栄えはうせ去り、わたしが主に望むところのものもうせ去った」と。
18Ki tonu ake ahau, kua pirau toku kaha, kahore he tumanakohanga maku ki a Ihowa.
19どうか、わが悩みと苦しみ、にがよもぎと胆汁とを心に留めてください。
19Mahara ki toku ngakau mamae, ki toku pouri, ki te taru kawa, ki te wai kawa.
20わが魂は絶えずこれを思って、わがうちにうなだれる。
20Maharahara tonu toku wairua ki a ratou, piko tonu iho i roto i ahau.
21しかし、わたしはこの事を心に思い起す。それゆえ、わたしは望みをいだく。
21¶ E whakahokia ake ana tenei e ahau ki toku ngakau, koia i tumanako ai ahau.
22主のいつくしみは絶えることがなく、そのあわれみは尽きることがない。
22He mahi tohu na Ihowa te poto ai tatou, he kore no ana mahi aroha e mutu.
23これは朝ごとに新しく、あなたの真実は大きい。
23E hou tonu ana ratou i tenei ata, i tenei ata; he nui tou pono.
24わが魂は言う、「主はわたしの受くべき分である、それゆえ、わたしは彼を待ち望む」と。
24Ko Ihowa te wahi moku, e ai ta toku wairua; no reira ka tumanako ahau ki a ia.
25主はおのれを待ち望む者と、おのれを尋ね求める者にむかって恵みふかい。
25He pai a Ihowa ki te hunga e tumanako ana ki a ia, ki te wairua e rapu ana i a ia.
26主の救を静かに待ち望むことは、良いことである。
26He pai ano kia tumanako te tangata, kia tatari marie hoki ki ta Ihowa whakaora.
27人が若い時にくびきを負うことは、良いことである。
27He pai ano mo te tangata kia amohia e ia te ioka i tona tamarikitanga.
28主がこれを負わせられるとき、ひとりすわって黙しているがよい。
28Me noho ia, tona kotahi, me whakarongo puku hoki, no te mea nana i uta ki a ia.
29口をちりにつけよ、あるいはなお望みがあるであろう。
29Me tuku e ia tona mangai ki te puehu; mehemea pea tera he tumanakohanga.
30おのれを撃つ者にほおを向け、満ち足りるまでに、はずかしめを受けよ。
30Me hoatu e ia tona paparinga ki te tangata e papaki ana i a ia: kia ki tonu ia i te tawai.
31主はとこしえにこのような人を捨てられないからである。
31E kore hoki e mau tonu ta Ihowa panga:
32彼は悩みを与えられるが、そのいつくしみが豊かなので、またあわれみをたれられる。
32Ahakoa whakapouri ia, ka aroha ano ia, ka rite ki te nui o tana mahi tohu.
33彼は心から人の子を苦しめ悩ますことをされないからである。
33Kahore hoki ona ngakau whiu, whakapouri ranei, i nga tama a te tangata.
34地のすべての捕われ人を足の下に踏みにじり、
34Ko te kuru i nga herehere katoa o te whenua ki raro i ona waewae;
35いと高き者の前に人の公義をまげ、
35Ko te whakapeau ke i te tika o te tangata ina whakawakia i te aroaro o te Runga Rawa;
36人の訴えをくつがえすことは、主のよみせられないことである。
36Ko te whakariro ke i ta te tangata ina totohe, e kore tena e whakapaingia e te Ariki.
37主が命じられたのでなければ、だれが命じて、その事の成ったことがあるか。
37¶ Ko wai tenei hei ki mai, a ka oti, i te mea kihai i whakahaua e te Ariki?
38災もさいわいも、いと高き者の口から出るではないか。
38He teka ianei e puta mai ana te kino me te pai i roto i te mangai o te Runga Rawa?
39生ける人はどうしてつぶやかねばならないのか、人は自分の罪の罰せられるのを、つぶやくことができようか。
39He aha te tangata ora i amuamu ai, te tangata ina whiua mo ona hara?
40われわれは、自分の行いを調べ、かつ省みて、主に帰ろう。
40E rapu tatou, e kimi i o tatou ara, a ka tahuri ano ki a Ihowa.
41われわれは天にいます神にむかって、手と共に心をもあげよう。
41Kia ara atu o tatou ngakau me o tatou ringa ki te Atua i te rangi.
42「わたしたちは罪を犯し、そむきました、あなたはおゆるしになりませんでした。
42¶ I he matou, i whakakeke; kihai ano koe i muru i to matou he.
43あなたは怒りをもってご自分をおおい、わたしたちを追い攻め、殺して、あわれまず、
43Kua hipokina nei e koe ki te riri, tukinotia ana matou e koe: tukitukia ana e koe, kihai ano i tohungia e koe.
44また雲をもってご自分をおおい、祈を通じないようにし、
44Hipokina ana e koe he kapua ki a koe, kei puta atu ta matou inoi.
45もろもろの民の中に、わたしたちをちりあくたとなさいました。
45Kua meinga matou e koe hei paru tahinga, hei mea akiri i waenga i nga iwi.
46敵はみなわたしたちをののしり、
46Kua hamama mai nga mangai o o matou hoariri katoa ki a matou.
47恐れと落し穴と、荒廃と滅亡とが、わたしたちに臨みました。
47Ko te wehi, ko te rua, kua tae mai kei a matou, te whakamoti me te wawahi.
48わが民の娘の滅びによって、わたしの目には涙の川が流れています。
48Kei te tarere nei nga awa wai i toku kanohi, mo te wawahanga o te tamahine a toku iwi.
49わが目は絶えず涙を注ぎ出して、やむことなく、
49Maturuturu ana te wai i toku kanohi, kahore hoki e mutu, te ai he pariratanga,
50主が天から見おろして、顧みられる時にまで及ぶでしょう。
50Kia titiro mai ra ano a Ihowa, kia kite mai ra ano ia i runga i te rangi.
51わが目はわが町のすべての娘の最期のゆえに、わたしを痛ませます。
51E meatia iho ana toku ngakau e toku kanohi, mo nga tamahine katoa o toku pa.
52ゆえなくわたしに敵する者どもによって、わたしは鳥のように追われました。
52Kua whaia kinotia ahau ano he manu e ratou, e te hunga e hoariri ana ki ahau, kahore he take.
53彼らは生きているわたしを穴の中に投げ入れ、わたしの上に石を投げつけました。
53Ngaro iho i a ratou toku ara i roto i te poka, kua maka e ratou he kohatu ki runga ki ahau.
54水はわたしの頭の上にあふれ、わたしは『断ち滅ぼされた』と言いました。
54I rere nga wai i runga i toku mahunga: i mea ahau, kua motuhia ketia ahau.
55主よ、わたしは深い穴からみ名を呼びました。
55¶ I karanga ahau ki tou ingoa, e Ihowa, i roto i te poka i raro rawa.
56あなたはわが声を聞かれました、『わが嘆きと叫びに耳をふさがないでください』。
56I rongo koe ki toku reo; kaua e huna tou taringa ki te tanga o toku manawa, ki taku karanga.
57わたしがあなたに呼ばわったとき、あなたは近寄って、『恐れるな』と言われました。
57I whakatata mai koe i te ra i karanga ai ahau ki a koe; i ki mai koe, Kaua e wehi.
58主よ、あなたはわが訴えを取りあげて、わたしの命をあがなわれました。
58Kua tohea e koe, e te Ariki, nga tohe a toku wairua; kua hokona e koe toku ora.
59主よ、あなたはわたしがこうむった不義をごらんになりました。わたしの訴えをおさばきください。
59Kua kite koe, e Ihowa, i te he i mahia ki ahau: mau e whakarite taku whakawa.
60あなたはわたしに対する彼らの報復と、陰謀とを、ことごとくごらんになりました。
60Kua kite koe i to ratou mauahara katoa, i o ratou whakaaro katoa moku.
61主よ、あなたはわたしに対する彼らのそしりと、陰謀とを、ことごとく聞かれました。
61Kua rongo koe ki ta ratou tawai, e Ihowa, ki o ratou whakaaro katoa moku;
62立ってわたしに逆らう者どものくちびると、その思いは、ひねもすわたしを攻めています。
62Ki nga ngutu o te hunga i whakatika mai ki ahau, ki ta ratou tikanga moku, a pau noa te ra.
63どうか、彼らのすわるをも、立つをも、みそなわしてください。わたしは彼らの歌となっています。
63Tirohia mai to ratou nohoanga iho, to ratou whakatikanga ake; ko ahau te waiatatia nei e ratou.
64主よ、彼らの手のわざにしたがって、彼らに報い、
64Hoatu he utu ki a ratou, e Ihowa, kia rite ki te mahi a o ratou ringa.
65彼らの心をかたくなにし、あなたののろいを彼らに注いでください。主よ、怒りをもって彼らを追い、天が下から彼らを滅ぼしてください」。
65Hoatu ki a ratou he ngakau pakeke, tau kanga ki a ratou.
66主よ、怒りをもって彼らを追い、天が下から彼らを滅ぼしてください」。
66Whaia ratou i runga i te riri, whakangaromia atu ratou i raro i nga rangi o Ihowa.