1イエスはまた、譬で彼らに語って言われた、
1¶ A ka oho ake a Ihu, ka korero kupu whakarite ano ki a ratou, ka mea,
2「天国は、ひとりの王がその王子のために、婚宴を催すようなものである。
2Ka rite te rangatiratanga o te rangi ki tetahi kingi, i whakatakoto marena mo tana tama,
3王はその僕たちをつかわして、この婚宴に招かれていた人たちを呼ばせたが、その人たちはこようとはしなかった。
3A tonoa ana ana pononga, hei karanga i te hunga i korerotia ki te marena: heoi kihai ratou i pai ki te haere.
4そこでまた、ほかの僕たちをつかわして言った、『招かれた人たちに言いなさい。食事の用意ができました。牛も肥えた獣もほふられて、すべての用意ができました。さあ、婚宴においでください』。
4Ka tono ano ia i era atu pononga, ka mea, Mea atu ki te hunga i korerotia, Na kua rite taku hakari; kua oti aku puru, aku mea momona te patu, a kua rite katoa nga mea: haere mai ki te marena.
5しかし、彼らは知らぬ顔をして、ひとりは自分の畑に、ひとりは自分の商売に出て行き、
5Otira i paopaongia e ratou, haere ana ko tetahi ki tana mara, ko tetahi ki tana hokohoko.
6またほかの人々は、この僕たちをつかまえて侮辱を加えた上、殺してしまった。
6Na hopukina ana ana pononga e nga mea i mahue, tukinotia ana ratou, a whakamatea iho.
7そこで王は立腹し、軍隊を送ってそれらの人殺しどもを滅ぼし、その町を焼き払った。
7Otiia i riri te kingi: a tonoa atu ana ana taua, whakangaromia ana taua hunga kohuru, tahuna iho to ratou pa.
8それから僕たちに言った、『婚宴の用意はできているが、招かれていたのは、ふさわしくない人々であった。
8Katahi ia ka mea ki ana pononga, E rite ana te marena, ko te hunga ia i karangatia kihai i pai.
9だから、町の大通りに出て行って、出会った人はだれでも婚宴に連れてきなさい』。
9Na haere koutou ki nga pekanga o nga ara, a tonoa mai ki te marena te hunga katoa e kite ai koutou.
10そこで、僕たちは道に出て行って、出会う人は、悪人でも善人でもみな集めてきたので、婚宴の席は客でいっぱいになった。
10Na ka haere aua pononga ki nga ara, a huihuia katoatia ana te hunga i kitea e ratou, ana pai, ana kino: na kiki ana te marena i nga manuhiri.
11王は客を迎えようとしてはいってきたが、そこに礼服をつけていないひとりの人を見て、
11Otiia, no te tapokoranga, o te kingi kia kite i nga manuhiri, ka kitea e ia i reira he tangata kahore nei ona kakahu marena:
12彼に言った、『友よ、どうしてあなたは礼服をつけないで、ここにはいってきたのですか』。しかし、彼は黙っていた。
12A ka mea ki a ia, E hoa, he aha koe i tomo mai ai ki konei kahore nei ou kahu marena? Heoi kihai ia i kuihi.
13そこで、王はそばの者たちに言った、『この者の手足をしばって、外の暗やみにほうり出せ。そこで泣き叫んだり、歯がみをしたりするであろう』。
13Na ka mea te kingi ki nga kaimahi, Herea ona ringa, ona waewae, kawea atu, maka ki te pouri i waho rawa; ko te wahi tera o te tangi, o te tetea o nga niho.
14招かれる者は多いが、選ばれる者は少ない」。
14He tokomaha hoki e karangatia, he ruarua ia e whiriwhiria.
15そのときパリサイ人たちがきて、どうかしてイエスを言葉のわなにかけようと、相談をした。
15¶ Me i reira ka haere nga Parihi, ka runanga ki te pehea e mau ai tetahi kupu ana.
16そして、彼らの弟子を、ヘロデ党の者たちと共に、イエスのもとにつかわして言わせた、「先生、わたしたちはあなたが真実なかたであって、真理に基いて神の道を教え、また、人に分け隔てをしないで、だれをもはばかられないことを知っています。
16A ka tonoa ki a ia a ratou akonga me nga tangata piri ki a Herora, hei mea, E te Kaiwhakaako, e matau ana matou he pono koe, e whakaako ana koe i te ara a te Atua i runga i te pono, e kore ano ta te tangata e whakaaroa e koe: e kore nei hoki koe e titiro ki te kanohi tangata.
17それで、あなたはどう思われますか、答えてください。カイザルに税金を納めてよいでしょうか、いけないでしょうか」。
17Tena, korerotia ki a matou, E pehea ana tou whakaaro? He mea tika ranei te hoatu takoha ki a Hiha, kahore ranei?
18イエスは彼らの悪意を知って言われた、「偽善者たちよ、なぜわたしをためそうとするのか。
18Otiia i mohio a Ihu ki to ratou whakaaro kino, a ka mea, He aha ta koutou e whakamatautau na i ahau, e te hunga tinihanga?
19税に納める貨幣を見せなさい」。彼らはデナリ一つを持ってきた。
19Tena koa, kia kite ahau i te moni takoha. A mauria mai ana e ratou ki a ia he pene.
20そこでイエスは言われた、「これは、だれの肖像、だれの記号か」。
20Na ka mea ia ki a ratou, No wai tenei ahua me te tuhituhinga?
21彼らは「カイザルのです」と答えた。するとイエスは言われた、「それでは、カイザルのものはカイザルに、神のものは神に返しなさい」。
21Ka mea ratou ki a ia, No Hiha. Katahi ia ka mea ki a ratou, Hoatu ki a Hiha nga mea a Hiha; ki te Atua ano nga mea a te Atua.
22彼らはこれを聞いて驚嘆し、イエスを残して立ち去った。
22Ka rongo ratou, ka miharo: a mahue ake ia i a ratou, a haere ana ratou.
23復活ということはないと主張していたサドカイ人たちが、その日、イエスのもとにきて質問した、
23¶ I taua ra ka haere mai ki a ia nga Haruki, e mea nei kahore he aranga, ka ui ki a ia,
24「先生、モーセはこう言っています、『もし、ある人が子がなくて死んだなら、その弟は兄の妻をめとって、兄のために子をもうけねばならない』。
24Ka mea, E te Kaiwhakaako, i mea a Mohi, Ki te mate te tangata, a kahore ana tamariki, ma tona teina e marena tana wahine, e whakatupu ake he uri mo tona tuakana.
25さて、わたしたちのところに七人の兄弟がありました。長男は妻をめとったが死んでしまい、そして子がなかったので、その妻を弟に残しました。
25Na tokowhitu tetahi whanau i a matou, he tuakana, he teina: te marenatanga o te tuatahi, ka mate, a hore ona uri, waiho iho tana wahine ma tona teina.
26次男も三男も、ついに七人とも同じことになりました。
26Me te tuarua ano, me te tuatoru, puta noa i te tuawhitu.
27最後に、その女も死にました。
27A, muri iho i a ratou katoa, ka mate te wahine.
28すると復活の時には、この女は、七人のうちだれの妻なのでしょうか。みんながこの女を妻にしたのですが」。
28Na, i te aranga, ma wai o te tokowhitu te wahine? i a ratou katoa nei hoki ia.
29イエスは答えて言われた、「あなたがたは聖書も神の力も知らないから、思い違いをしている。
29Na ka whakahoki a Ihu, ka mea ki a ratou, E he ana koutou, te mohio ki nga karaipiture, ki te kaha ano o te Atua.
30復活の時には、彼らはめとったり、とついだりすることはない。彼らは天にいる御使のようなものである。
30I te aranga hoki e kore ratou e marena, e kore ano e hoatu kia marenatia, engari ka rite ki nga anahera a te Atua i te rangi.
31また、死人の復活については、神があなたがたに言われた言葉を読んだことがないのか。
31Na, ko te aranga o te hunga mate, kahore ano koutou i kite i ta te Atua i korero ai ki a koutou, i mea ai,
32『わたしはアブラハムの神、イサクの神、ヤコブの神である』と書いてある。神は死んだ者の神ではなく、生きている者の神である」。
32Ko ahau te Atua o Aperahama, te Atua o Ihaka, te Atua o Hakopa? ehara te Atua i te Atua no te hunga mate, engari no te hunga ora.
33群衆はこれを聞いて、イエスの教に驚いた。
33A, no ka rongo te mano, ka miharo ki tana ako.
34さて、パリサイ人たちは、イエスがサドカイ人たちを言いこめられたと聞いて、一緒に集まった。
34¶ No te rongonga ia o nga Parihi, kua kapi i a ia te mangai o nga Haruki, ka whakamine tahi ratou.
35そして彼らの中のひとりの律法学者が、イエスをためそうとして質問した、
35Na ka ui tetahi o ratou, he kaiako i te ture, ka whakamatautau i a ia, ka mea,
36「先生、律法の中で、どのいましめがいちばん大切なのですか」。
36E te Kaiwhakaako, ko tehea te kupu nui o te ture?
37イエスは言われた、「『心をつくし、精神をつくし、思いをつくして、主なるあなたの神を愛せよ』。
37Ka mea a Ihu ki a ia, Kia whakapaua tou ngakau, tou wairua, tou hinengaro, ki te aroha ki te Ariki, ki tou Atua.
38これがいちばん大切な、第一のいましめである。
38Ko te tuatahi tenei, ko te kupu nui.
39第二もこれと同様である、『自分を愛するようにあなたの隣り人を愛せよ』。
39He rite ano te tuarua ki tenei, Kia aroha koe ki tou hoa tata, ano ko koe.
40これらの二つのいましめに、律法全体と預言者とが、かかっている」。
40Kei runga i enei kupu e rua e iri ana te ture me nga poropiti.
41パリサイ人たちが集まっていたとき、イエスは彼らにお尋ねになった、
41¶ A, i nga Parihi e noho huihui ana, ka ui a Ihu ki a ratou,
42「あなたがたはキリストをどう思うか。だれの子なのか」。彼らは「ダビデの子です」と答えた。
42Ka mea, He pehea o koutou whakaaro ki a te Karaiti? Na wai ia tama? Ka mea ratou ki a ia, Na Rawiri.
43イエスは言われた、「それではどうして、ダビデが御霊に感じてキリストを主と呼んでいるのか。
43Ka mea ia ki a ratou, He aha ra a Rawiri, i a ia e nohoia ana e te Wairua, i karanga ai i a ia he Ariki? i mea hoki ia,
44すなわち『主はわが主に仰せになった、あなたの敵をあなたの足もとに置くときまでは、わたしの右に座していなさい』。
44I mea te Ariki ki toku Ariki, hei toku matau koe noho ai, kia meinga ra ano e ahau ou hoariri hei turanga waewae mou.
45このように、ダビデ自身がキリストを主と呼んでいるなら、キリストはどうしてダビデの子であろうか」。イエスにひと言でも答えうる者は、なかったし、その日からもはや、進んでイエスに質問する者も、いなくなった。
45Na, ka kiia nei ia e Rawiri he Ariki, he pehea i tama ai ki a ia?
46イエスにひと言でも答えうる者は、なかったし、その日からもはや、進んでイエスに質問する者も、いなくなった。
46A hore he tangata i ahei te whakahoki kupu ki a ia, kihai rawa ano tetahi i maia ki te ui ki a ia i taua ra iho ano.