1さあ、われらは主にむかって歌い、われらの救の岩にむかって喜ばしい声をあげよう。
1¶ Tena, kia waiata tatou ki a Ihowa: kia hari te hamama ki te kamaka o to tatou whakaoranga.
2われらは感謝をもって、み前に行き、主にむかい、さんびの歌をもって、喜ばしい声をあげよう。
2Kia haere tatou me te whakawhetai atu ki tona aroaro: kia ngahau hoki a tatou himene ki a ia.
3主は大いなる神、すべての神にまさって大いなる王だからである。
3No te mea he Atua nui hoki a Ihowa, he Kingi nui i nga atua katoa.
4地の深い所は主のみ手にあり、山々の頂もまた主のものである。
4Kei tona ringa nga wahi hohonu o te whenua: a nana nga maunga teitei.
5海は主のもの、主はこれを造られた。またそのみ手はかわいた地を造られた。
5Nana te moana, nana ano i hanga, a na ona ringa i whai ahua ai te whenua maroke.
6さあ、われらは拝み、ひれ伏し、われらの造り主、主のみ前にひざまずこう。
6Haere mai tatou, kia koropiko, kia tuohu: kia tukua nga turi ki te aroaro o Ihowa, o to tatou Kaihanga.
7主はわれらの神であり、われらはその牧の民、そのみ手の羊である。どうか、あなたがたは、きょう、そのみ声を聞くように。
7¶ Ko ia hoki to tatou Atua; ko tatou tana iwi e hepara ai, nga hipi a tona ringa. Ki te rongo koutou ki tona reo aianei.
8あなたがたは、メリバにいた時のように、また荒野のマッサにいた日のように、心をかたくなにしてはならない。
8Kaua e whakapakeketia o koutou ngakau: kei pera me o te whakatoinga, me o te ra o te whakamatautauranga i te koraha;
9あの時、あなたがたの先祖たちはわたしのわざを見たにもかかわらず、わたしを試み、わたしをためした。
9I ahau i whakamatautauria e o koutou matua, i ata mohiotia, i to ratou kitenga ano hoki i aku mahi.
10わたしは四十年の間、その代をきらって言った、「彼らは心の誤っている民であって、わたしの道を知らない」と。それゆえ、わたしは憤って、彼らはわが安息に入ることができないと誓った。
10E wha tekau nga tau i hoha ai ahau ki tenei whakatupuranga, na ka mea ahau; He iwi ngakau kotiti ke ratou, kahore hoki ratou e mohio ki aku ara.
11それゆえ、わたしは憤って、彼らはわが安息に入ることができないと誓った。
11Na reira i riri ai ahau, i oati ai hoki; e kore ratou e tae ki toku okiokinga.