1Tasai Melchizedekas, Salemo karalius, aukščiausiojo Dievo kunigas, sutiko Abraomą, kai jis grįžo, sumušęs karalius, ir palaimino jį.
1Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga,
2Abraomas atidavė jam nuo visko dešimtinę. Išvertus jo vardą, jis pirmiausia teisumo karalius, paskui Salemo, arba ramybės, karalius,
2i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira";
3be tėvo, be motinos, be kilmės sąrašo, neturintis nei dienų pradžios, nei gyvenimo pabaigos, panašus į Dievo Sūnų. Jis lieka kunigas visam laikui.
3on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.
4Pažvelkite, koks didis tas, kuriam ir patriarchas Abraomas davė dešimtinę nuo karo grobio!
4Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozačetnik, dade desetinu od najboljega.
5Beje, ir Levio sūnūs, kurie gauna kunigystę, pagal įstatymą turi įsakymą imti dešimtines iš žmonių, tai yra imti iš savo brolių, nors ir jie kilę iš Abraomo strėnų.
5Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju svećeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braće premda su i ona izašla iz boka Abrahamova.
6O tas, kuris nėra kilęs iš jų, ėmė dešimtinę iš Abraomo ir palaimino tą, kuris turėjo pažadus.
6Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obećanja!
7Be jokių abejonių, visada žemesnį laimina aukštesnis.
7A posve je neprijeporno: veći blagoslivlja manjega.
8Čia dešimtines ima mirtingi žmonės, o tenaitas, apie kurį paliudyta, jog jis gyvena.
8K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoči da živi.
9Ir, taip sakant, per Abraomą ir Levis mokėjo dešimtines, pats būdamas dešimtinių ėmėjas.
9I u Abrahamu se, tako reći, ubire desetina i od Levija koji inače desetinu prima
10Žinoma, jis dar tebebuvo strėnose tėvo, kai šį pasitiko Melchizedekas.
10jer još bijaše u boku očevu kad mu u susret iziđe Melkisedek.
11Jeigu tobulumas būtų buvęs pasiekiamas levitų kunigystės dėka,o tauta jos pagrindu buvo gavusi įstatymą,tai kam dar būtų reikėję iškilti kitam kunigui Melchizedeko būdu ir nesivadinti kunigu Aarono būdu?
11Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom svećeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi svećenik i da se ne imenuje po redu Aronovu?
12Juk, besikeičiant kunigystei, keičiasi ir įstatymas.
12Doista kad se mijenja svećeništvo, nužno se mijenja i Zakon.
13O tas, apie kurį tai sakoma, priklausė kitai giminei, iš kurios niekas netarnavo aukurui.
13Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku.
14Juk aišku, kad mūsų Viešpats kilo iš Judo giminės, apie kurią Mozė nieko nėra kalbėjęs dėl kunigystės.
14Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reče s obzirom na svećenike.
15Tai dar labiau paaiškėja, kai iškyla kitas kunigas, panašus į Melchizedeką,
15To je još očitije ako se drugi svećenik postavlja po sličnosti s Melkisedekom:
16tapęs kunigu ne kūniško įstatymo įsakymu, bet nesibaigiančio gyvenimo jėga.
16postao je svećenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života.
17Juk Jis liudija: “Tu esi kunigas per amžius Melchizedeko būdu”.
17Ta svjedoči se: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.
18Šitaip atšaukiamas ankstyvesnis įsakymas dėl savo silpnumo ir bergždumo,
18Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoći i beskorisnosti -
19įstatymas juk nieko nepadarė tobulo,ir įvedama tvirtesnė viltis, kuria priartėjame prie Dievo.
19jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu.
20Juo labiau, kad tai neįvyko be priesaikos,
20I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima,
21mat anie tapdavo kunigais be priesaikos, o šis su priesaika To, kuris Jam pasakė: “Viešpats prisiekė, ir Jis nesigailės: ‘Tu esi kunigas per amžius Melchizedeko būdu’ ”.
21a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik".
22Taigi Jėzus yra tapęs geresnės Sandoros garantu.
22Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza.
23Anų kunigų buvo daug, nes mirtis jiems sukliudydavo ilgiau pasilikti.
23K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati.
24O kadangi šis išlieka per amžius, Jis turi neatšaukiamą kunigystę.
24A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.
25Todėl Jis ir gali visada išgelbėti tuos, kurie per Jį eina prie Dievo, nes Jis amžinai gyvas, kad juos užtartų.
25Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima.
26Mums ir priderėjo turėti tokį vyriausiąjį Kunigą: šventą, nekaltą, tyrą, atskirtą nuo nusidėjėlių ir išaukštintą virš dangų.
26Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa -
27Jam nereikia, kaip tiems vyriausiesiems kunigams, kasdien atnašauti aukas pirma už savo nuodėmes, paskui už tautos, nes Jis tai atliko vieną kartą visiems laikams, paaukodamas pats save.
27koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe.
28Įstatymas skiria vyriausiaisiais kunigais žmones su silpnybėmis, o priesaikos žodis, duotas po įstatymo, paskyrė amžiams ištobulintą Sūnų.
28Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena.