1Ašžmogus, patyręs vargą nuo Jo rūstybės lazdos.
1Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
2Jis atvedė mane į tamsybę, o ne į šviesą.
2Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
3Jis laiko ištiesęs savo ranką prieš mane visą dieną.
3I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
4Jis pasendino mano kūną ir odą, sulaužė kaulus.
4Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
5Jis apsupo mane kartybe ir vargu,
5Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
6perkėlė į tamsą kaip mirusį.
6Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
7Jis uždarė man duris ir apkalė mane sunkiomis grandinėmis.
7Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
8Aš šaukiu ir meldžiuosi, bet Jis neatsako į mano maldą.
8Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
9Jis užtvėrė mano kelius tašytais akmenimis ir mano takus iškraipė.
9Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
10Jis tykojo manęs kaip lokys, kaip liūtas lindynėje.
10Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
11Jis mane paklaidino, sudraskė ir paliko vienišą.
11U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
12Įtempęs lanką, Jis pastatė mane taikiniu
12Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
13ir pervėrė mano širdį strėlėmis.
13U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
14Aš tapau pajuoka visai savo tautai, apie mane jie dainuoja per dieną.
14Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
15Jis pasotino mane kartybėmis ir girdė metėlėmis.
15Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
16Jis išlaužė mano dantis į žvyrą, užpylė mane pelenais.
16Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
17Neturiu ramybės ir nežinau, kas yra gerovė.
17Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
18Aš tariau: “Mano stiprybė ir viltis Viešpatyje pražuvo”.
18Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
19Atsimink mano vargą, kartybę, metėlę ir tulžį.
19Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
20Mano siela nuolat tai atsimena ir yra pažeminta manyje.
20Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
21Nors aš viso to neužmirštu, visgi dar turiu vilties.
21To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
22Viešpaties malonė nepranyko, Jo gailestingumas dar nepasibaigė.
22Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
23Tai atsinaujina kas rytą, ir didelė yra Jo ištikimybė.
23Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
24Viešpats yra mano dalis, todėl vilsiuosi Juo.
24"Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem."
25Viešpats yra geras Jo laukiantiems ir ieškantiems.
25Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
26Gera yra turėti viltį ir kantriai laukti Viešpaties išgelbėjimo,
26Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
27gera žmogui nešti jungą nuo pat jaunystės.
27Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
28Jis sėdi atsiskyręs ir tyli, nes tai Viešpaties uždėta našta.
28Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
29Jis paliečia dulkes savo burna: “Galbūt dar yra vilties”.
29neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
30Jis atsuka skruostą jį mušančiam, sotinasi panieka,
30Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
31nes Viešpats neatstumia amžiams.
31Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
32Jis siunčia sielvartą, bet vėl pasigaili dėl savo malonės gausos.
32jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
33Jis nenori varginti žmonių ir sukelti jiems sielvarto.
33Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
34Kai mindžioja kojomis belaisvius,
34Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
35kai Aukščiausiojo akivaizdoje pamina žmogaus teises,
35kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
36kai iškraipo žmogaus bylą, Viešpats tam nepritaria.
36kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
37Kas gali sakyti, kad įvyksta ir tai, ko Viešpats neįsako?
37Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
38Ar ne iš Aukščiausiojo burnos ateina, kas gera ir kas pikta?
38Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
39Kodėl žmogus skundžiasi, baudžiamas dėl savo nuodėmių?
39Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
40Patikrinkime savo kelius ir grįžkime prie Viešpaties.
40Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
41Kelkime savo širdis ir rankas į Dievą danguose.
41Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
42Mes nusikaltome ir maištavome, ir Tu mums neatleidai.
42Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
43Tu apsisiautei rūstybe ir persekiojai mus, Tu žudei mus nesigailėdamas.
43Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
44Tu apsigaubei debesiu taip, kad maldos nepasiektų Tavęs.
44Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
45Tu padarei mus sąšlavomis ir atmatomis tarp tautų.
45Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
46Mūsų priešai atvėrė savo burnas prieš mus.
46Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
47Baimė ir žabangai užgriuvo mus, griovimas ir sunaikinimas.
47Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
48Mano akys pasruvo ašaromis dėl tautos sunaikinimo.
48Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
49Mano ašaros plūs nesulaikomai, be perstojo,
49Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
50kol Viešpats pažvelgs iš dangaus į mus.
50dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
51Aš liūdžiu dėl savo miesto dukterų.
51Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
52Priešai pagavo mane kaip paukštį be priežasties,
52Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
53įmetė mane gyvą į duobę, mėtė akmenimis.
53U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
54Vanduo pakilo iki mano galvos; maniau, esu žuvęs.
54Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!"
55Viešpatie, iš duobės gilybės šaukiausi Tavęs.
55I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
56Tu išgirdai mano balsą. Nenukreipk savo ausies nuo mano šauksmo.
56Ti oču moj glas: "Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje."
57Tu priartėjai, kai šaukiausi Tavo pagalbos, ir tarei: “Nebijok”.
57Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!"
58Viešpatie, Tu atėjai man į pagalbą ir išgelbėjai mano gyvybę.
58Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
59Viešpatie, Tu matei man daromą skriaudą, išspręsk mano bylą.
59Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
60Tu matei jų įniršį ir visus jų sumanymus prieš mane;
60Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
61Tu girdėjai jų patyčias ir visus jų sumanymus prieš mane.
61Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
62Mano priešininkų lūpos visą laiką planuoja pikta prieš mane.
62Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
63Ar jie sėdi, ar keliasi, aš esu jų daina.
63Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
64Viešpatie, atlygink jiems pagal jų darbus.
64Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
65Suteik jų širdims skausmo. Prakeikimas tekrinta ant jų.
65Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
66Viešpatie, persekiok juos ir nušluok nuo žemės paviršiaus.
66Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!