Lithuanian

Croatian

Zechariah

2

1Pakėlęs akis, pamačiau vyrą, kuris laikė rankoje matavimo virvę.
1Podigoh oči i vidjeh. I gle: četiri roga.
2Aš paklausiau: “Kur tu eini?” Jis man atsakė: “Matuoti Jeruzalės, kad sužinočiau jos plotį ir ilgį”.
2Upitah anđela koji je govorio sa mnom: "Što je ovo?" On mi odgovori: "To su rogovi koji su raznijeli Judu, Izraela i Jeruzalem."
3Angelas, kalbėjęs su manimi, išėjo priekin, o kitas angelas atėjo priešais jį.
3Onda mi Jahve pokaza četiri kovača.
4Jis tarė anam: “Bėk, pranešk šiam jaunuoliui, kad Jeruzalėje bus gyvenama ir už miesto sienų dėl daugybės žmonių ir gyvulių”.
4A ja upitah: "Što su došli ovi raditi?" On mi odgovori: "Ono su rogovi koji su raznijeli Judu te se nitko više ne usuđuje dići glavu; a ovi su došli da ih zastraše i da slome rogove narodima koji podizahu rog na zemlju Judinu kako bi je raznijeli."
5“Aš,­sako Viešpats,­būsiu jai ugnies siena ir būsiu šlovė joje.
5Podigoh oči i vidjeh. I gle: čovjek, a u ruci mu mjeračko uže.
6Bėkite iš šiaurės krašto,­sako Viešpats,­nes Aš jus išsklaidžiau į visas keturias puses,­sako Viešpats.­
6Upitah ga: "Kamo ideš?" Odgovori mi: "Da izmjerim Jeruzalem i da vidim koliko je širok a koliko dug."
7Gelbėkis, Sione, gyvenantis su Babilono dukterimi!”
7I gle, anđeo koji je govorio sa mnom stajaše nepomično, a drugi mu iziđe u susret
8Taip sako kareivijų Viešpats, kurio šlovė siuntė mane pas tautas, kurios plėšė jus: “Kas paliečia jus, paliečia mano akies vyzdį!
8i reče mu: "Trči, reci onome mladiću ovako: Jeruzalem će biti kao otvoren grad radi mnoštva ljudi i stoke koji će biti u njemu.
9Aš pakelsiu ranką prieš juos, ir jie taps savo tarnų grobiu. Tada jūs žinosite, kad kareivijų Viešpats siuntė mane.
9A ja ću mu - riječ je Jahvina - biti ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega."
10Džiūgauk ir būk linksma, Siono dukra, nes Aš ateinu ir gyvensiu tavyje,­sako Viešpats.­
10"Hej! Hej! Bježite iz zemlje sjeverne" - riječ je Jahvina - "jer u sva četiri vjetra nebeska razasuo sam vas" - riječ je Jahvina!
11Tuomet daug tautų prisijungs prie Viešpaties ir taps mano tauta. Aš gyvensiu tavyje ir tu žinosi, kad kareivijų Viešpats siuntė mane pas tave.
11"Hej, Sione, koji živiš kod kćeri babilonske, spasi se!"
12Viešpats vėl valdys Judą, kaip savo paveldą šventame krašte, ir Jeruzalė vėl taps išrinktuoju miestu.
12Ovako govori Jahve nad Vojskama, čija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljačkali: "Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.
13Tenutyla kiekvienas kūnas Viešpaties akivaizdoje, nes Jis pakilo iš savo šventos buveinės”.
13Gle, ruku dižem na njih da plijenom budu svojim robovima." Znat ćete tako da me posla Jahve nad Vojskama!
14"Kliči i raduj se, kćeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivat' - riječ je Jahvina.
15U onaj dan mnogi će narodi uz Jahvu prionuti i bit će narod moj, a ja ću prebivati usred tebe." Znat ćeš tako da me tebi posla Jahve nad Vojskama.
16I Judeja će biti baština Jahvina, njegov dio u Svetoj zemlji, i on će opet izabrati Jeruzalem.
17Tiho, ljudi svi, pred Jahvom, jer, evo, on ustaje iz svetoga Prebivališta svojega!