1¶ A, ka oti enei mea, ka haere mai nga rangatira ki ahau, ka mea, Kihai te iwi o Iharaira ratou ko nga tohunga, ko nga Riwaiti, i momotu i a ratou i roto i nga iwi o nga whenua; rite tonu ta ratou mahi ki nga mea whakarihariha a era, ara a nga Kana ani, a nga Hiti, a nga Perihi, a nga Iepuhi, a nga Amoni, a nga Moapi, a nga Ihipiana, a nga Amori.
1ولما كملت هذه تقدم اليّ الرؤساء قائلين لم ينفصل شعب اسرائيل والكهنة واللاويون من شعوب الاراضي حسب رجاساتهم من الكنعانيين والحثّيين والفرزّيين واليبوسيين والعمونيين والموآبيين والمصريين والاموريين.
2Kua tangohia hoki e ratou etahi o a ratou tamahine ma ratou, ma a ratou tama. Na kua whakawhenumitia te momo tapu ki roto ki nga iwi o aua whenua. Ae ra, nui noa ake te ringa o nga rangatira, o nga tino tangata, ki tenei he.
2لانهم اتخذوا من بناتهم لانفسهم ولبنيهم واختلط الزرع المقدس بشعوب الاراضي. وكانت يد الرؤساء والولاة في هذه الخيانة اولا.
3Na, i toku rongonga i tenei, haea ana e ahau toku kakahu me toku koroka, hutihutia ana e ahau nga huruhuru o toku matenga, o oku pahau, a noho ana, miharo ana.
3فلما سمعت بهذا الأمر مزقت ثيابي وردائي ونتفت شعر راسي وذقني وجلست متحيّرا.
4Katahi ka huihui mai ki ahau te hunga katoa i wehi i nga kupu a te Atua o Iharaira, he mea mo te he o te hunga i whakaraua: a ko ahau i noho me te miharo, a taea noatia te whakahere o te ahiahi.
4فاجتمع اليّ كل من ارتعد من كلام اله اسرائيل من اجل خيانة المسبيين وانا جلست متحيّرا الى تقدمة المساء.
5¶ Na, i te whakahere o te ahiahi, ka maranga ake ahau i toku whakama, me toku kakahu ano me toku koroka i haehaea; piko ana oku turi, a ka wherahia atu oku ringa ki a Ihowa, ki toku Atua;
5وعند تقدمة المساء قمت من تذللي وفي ثيابي وردائي الممزقة جثوت على ركبتيّ وبسطت يديّ الى الرب الهي
6Na ka mea ahau, E toku Atua, he whakama ahau, numinumi kau ana ahau, te ara ai toku mata ki a koe, e toku Atua. Kua tetere rawa hoki o matou he ki runga ake i o matou mahunga; nui atu to matou poka ke, a tutuki noa ki te rangi.
6وقلت. اللهم اني اخجل واخزى من ان ارفع يا الهي وجهي نحوك لان ذنوبنا قد كثرت فوق رؤوسنا وآثامنا تعاظمت الى السماء.
7Nui atu to matou poka ke, no nga ra ano o o matou matua a taea noatia tenei ra: na o matou he hoki i hoatu ai matou, o matou kingi, o matou tohunga, ki te ringa o nga kingi o nga whenua, ki te hoari, ki te whakarau, hei pahuatanga, a whakama iho te mata, koia ano tenei inaianei.
7منذ ايام آبائنا نحن في اثم عظيم الى هذا اليوم. ولاجل ذنوبنا قد دفعنا نحن وملوكنا وكهنتنا ليد ملوك الاراضي للسيف والسبي والنهب وخزي الوجوه كهذا اليوم.
8Na he iti nei tenei wahi i whakaputaina ai he atawhai e Ihowa, e to matou Atua, kia toe ai etahi morehu o matou; kia homai ai ki a matou he titi ki tona wahi tapu, kia whakamaramatia ai o matou kanohi e to matou Atua, kia homai ai ki a matou he o ranga ngakau, he mea iti, i a matou nei i te herehere.
8والآن كلحيظة كانت رأفة من لدن الرب الهنا ليبقي لنا نجاة ويعطينا وتدا في مكان قدسه لينير الهنا اعيننا ويعطينا حياة قليلة في عبوديتنا.
9He pononga hoki matou; heoi i a matou i te herehere kihai matou i mahue i to matou Atua: na whakaputaina ana e ia he aroha ki a matou i te aroaro o nga kingi o Pahia, i homai ai he oranga ngakau ki a matou, i whakaarahia ai te whare o to matou At ua, i hanga ai ona wahi kua ururuatia, i homai ai he taiepa ki a matou ki Hura, ki Hiruharama.
9لاننا عبيد نحن وفي عبوديتنا لم يتركنا الهنا بل بسط علينا رحمة امام ملوك فارس ليعطينا حياة لنرفع بيت الهنا ونقيم خرائبه وليعطينا حائطا في يهوذا وفي اورشليم.
10Na kia pehea he kupu ma matou, e to matou Atua, i muri i tenei? kua whakarerea hoki e matou au whakahau,
10والآن فماذا نقول يا الهنا بعد هذا لاننا قد تركنا وصاياك
11I whakahaua e koe, ara e au pononga, e nga poropiti: i ki mai hoki koe, Ko te whenua ka haere nei koutou ki reira tango ai, he whenua poke tera i nga poke o nga iwi o nga whenua, i a ratou mea whakarihariha, ki tonu hoki i tetahi pito ki tetahi i to ratou poke.
11التي اوصيت بها عن يد عبيدك الانبياء قائلا ان الارض التي تدخلون لتمتلكوها هي ارض متنجسة بنجاسة شعوب الاراضي برجاساتهم التي ملأوها بها من جهة الى جهة بنجاستهم.
12Na, tena, kaua a koutou tamahine e hoatu ma a ratou tama, kaua ano a ratou tamahine e tangohia mai ma a koutou tama; kaua ano e whai kia mau te rongo ki a ratou, kia whai pai ranei ratou a ake ake; kia kaha ai koutou, kia kai ai hoki i nga mea p ai o te whenua, a waiho iho hei kainga mo a koutou tama ake tonu atu.
12والآن فلا تعطوا بناتكم لبنيهم ولا تأخذوا بناتهم لبنيكم ولا تطلبوا سلامتهم وخيرهم الى الابد لكي تتشددوا وتاكلوا خير الارض وتورثوا بنيكم اياها الى الابد.
13Na kua pa nei enei mea katoa ki a matou mo a matou mahi he, mo te nui o to matou poka ke, a i te mea he iti iho i o matou he au whiu, e to matou Atua, a homai ana e koe tenei wahi whakaoranga:
13وبعد كل ما جاء علينا لاجل اعمالنا الردية وآثامنا العظيمة. لانك قد جازيتنا يا الهنا اقل من آثامنا واعطيتنا نجاة كهذه.
14Kia takahi ano ranei matou i au tikanga, kia marena ki nga iwi nana enei whakarihariha? e kore ianei koe e riri ki a matou a poto noa matou i a koe, kore noa he morehu, he oranga?
14افنعود ونتعدّى وصاياك ونصاهر شعوب هذه الرجاسات. اما تسخط علينا حتى تفنينا فلا تكون بقية ولا نجاة.
15E Ihowa, e te Atua o Iharaira, he tika tau; e toe nei hoki matou, he morehu, koia ano tenei inaianei. Nana, tenei matou kei tou aroaro, me o matou he: na tenei hoki te tu ai he tangata ki tou aroaro.
15ايها الرب اله اسرائيل انت بار لاننا بقينا ناجين كهذا اليوم. ها نحن امامك في آثامنا لانه ليس لنا ان نقف امامك من اجل هذا