1¶ Katahi a Eripata Temani ka oho, ka mea,
1Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
2Ki te anga matou ki te korero ki a koe, e pouri ranei koe? otira e taea e wai te pehi te kupu?
2"Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
3Nana, he tokomaha i whakaakona e koe: nau hoki i whakakaha nga ringa kahakore.
3Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
4Ara ana i au kupu te tangata e hinga ana; nau hoki i kaha ai nga turi kua piko.
4riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
5Inaianei kua tae mai ki a koe, a e hemo ana koe: e pa ana ki a koe, ohorere ana koe.
5A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
6He taka ianei kei tou wehi ki te Atua he okiokinga whakaaro mou? Kei te tapatahi o ou huarahi he tumanakohanga mou?
6Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
7¶ Maharatia ra, ko wai o nga tangata harakore i huna? I ngaro ranei ki hea te hunga tika?
7TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
8Ko taku hoki tenei i kite ai, ko te hunga e parau ana i te he, e rua ana i te raruraru, ko ia ra ano ta ratou e kokoti ai.
8Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
9Huna ana ratou e te ha o te Atua, moti iho ratou i te hau o tona riri.
9Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
10Ko te hamama o te raiona, ko te reo o te raiona tutu, ko nga niho o nga kuao raiona, whati ana.
10Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
11Ngaro ana te raiona katua i te kore kai, a marara noa atu nga kuao a te raiona.
11Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
12¶ Na i kawea pukutia mai he korero ki ahau, a kapohia ana e toku taringa he komuhumuhu.
12Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
13I nga whakaaroaronga, no nga kite o te po, i te mea ka au iho te moe a te tangata,
13Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
14Ka pa te wehi ki ahau, me te ihiihi, a wiri ana oku wheua katoa.
14strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
15Na ka tika atu he wairua i toku aroaro, tutu ana nga huruhuru o toku kikokiko.
15Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
16Tu ana ia, otiia kihai ahau i mohio ki tona mata; he ahua te mea i toku aroaro: tu puku ana; na ka rongo ahau i te reo e ki ana,
16Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
17He nui atu ranei te tika o te tangata i to te Atua? He nui atu ranei i to tona Kaihanga to ma o te tangata?
17'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
18Nana, kahore rawa ia e whakawhirinaki ki ana pononga; a ki tana, he he kei ana anahera.
18Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
19Tera atu to te hunga e noho ana i roto i nga whare uku, he puehu to ratou turanga; mongamonga kau ratou i te aroaro o te purehurehu.
19kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
20I waenganui o te ata, o te ahiahi, ka whakangaromia ratou; huna ana ratou ake tonu atu, te ai tetahi hei whakaaro atu.
20od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
21Kahore ranei to ratou taura here teneti i motuhia i roto i a ratou? Mate ana ratou, kahore hoki he matauranga.
21Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'