¹¶ He inoi na te ngakau mamae, i a ia e pehia ana, a maringi a wai ana tana tangi ki te aroaro o Ihowa. Whakarongo ki taku inoi, e Ihowa, kia puta atu taku tangi ki a koe.

¹Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva

²Kaua e huna tou mata ki ahau i te ra e pouri ai ahau; whakatitahatia mai tou taringa ki ahau: hohoro te whakahoki kupu mai ki ahau i te ra e karanga ai ahau.

²Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!

³Ka memeha hoki oku ra ano he paoa: ka kaia oku wheua ano he motumotu.

³Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!

⁴Kua pakia toku ngakau, kua memenge, ano he tarutaru; i wareware ai ahau ki te kai i taku taro.

⁴Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

⁵Piri tonu oku iwi ki toku kiri i toku reo aue.

⁵Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

⁶He rite ahau ki te matuku i te koraha, ki te koukou i te wahi mokemoke.

⁶Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.

⁷Mataara tonu ahau; toku rite kei te pihoihoi mokemoke i runga i te tuanui.

⁷Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.

⁸E tawai ana oku hoariri ki ahau i te ra roa; ko te hunga e porangirangi ana mai ki ahau, ko ahau ta ratou oati.

⁸Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.

⁹Kainga ana e ahau te pungarehu ano he taro: whakananua iho toku wai inu ki te roimata.

⁹Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.

¹⁰I tou riri hoki, i tou weriweri; nau hoki ahau i hapai ake, a taia atu ano ahau e koe.

¹⁰Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama

¹¹He rite oku ra ki te atarangi e whakawairua kau ana: a kua memenge ahau ano he tarutaru.

¹¹zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

¹²¶ Ko koe ia, e Ihowa, ka mau tonu ake ake, ka maharatia ano koe e nga whakatupuranga katoa.

¹²Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.

¹³Tera koe e whakatika, e aroha ki a Hiona; kua taka mai hoki te wa, ae ra, te tino wa, hei atawhainga i a ia.

¹³A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

¹⁴E manakohia ana hoki e au pononga ona kohatu, e awangawanga ana ki tona puehu.

¹⁴Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!

¹⁵Penei ka wehingia te ingoa o Ihowa e nga tauiwi, tou kororia hoki e nga kingi katoa o te whenua.

¹⁵Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.

¹⁶Na Ihowa hoki i hanga a Hiona, kua kitea ia i tona kororia.

¹⁶Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje

¹⁷Kua tahuri ia ki te inoi a te rawakore: kihai i whakahawea ki ta ratou inoi.

¹⁷kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,

¹⁸Ka tuhituhia tenei mo to muri whakatupuranga: a ka whakamoemiti ki a Ihowa te iwi meake hanga.

¹⁸kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.

¹⁹Mona i titiro iho i te tiketike o tona wahi tapu: i titiro iho a Ihowa i te rangi ki te whenua;

¹⁹Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.

²⁰Ki te whakarongo ki te aue a te herehere, ki te wewete i te hunga kua motuhia mo te mate;

²⁰Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda

²¹Kia whakapuakina ai te ingo o Ihowa i Hiona, me te whakamoemiti ki a ia i Hiruharama;

²¹da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,

²²I te huihuinga o nga iwi, o nga kingitanga, ki te mahi ki a Ihowa.

²²da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

²³¶ Whakangoikoretia iho e ia toku kaha i te ara: kua torutoru i a ia oku ra.

²³kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.

²⁴I mea ahau, E toku Atua, kaua ahau e tangohia i waenganui o oku ra: kei nga whakatupuranga katoa ou tau.

²⁴Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.

²⁵Nonamata te whenua i whakaturia ai e koe, a he mahi nga rangi na ou ringa.

²⁵Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.

²⁶Ko era e hemo atu, ko koe ia e mau tonu: ae ra, ka tawhitotia katoatia me he weweru; ka whakaputaia ketia ratou e koe ano he kakahu, a ka whakaputaia ketia.

²⁶U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

²⁷Ko koe ia, ko koe tonu, kahore hoki he mutunga o ou tau.

²⁷Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

²⁸Ka whai nohoanga nga tama a au pononga, ka pumau o ratou uri ki tou aroaro.

²⁸ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

²⁹Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.