Maori

Italian: Riveduta Bible (1927)

1 Timothy

5

1¶ Kaua e whakatupehupehu ki te kaumatua; engari ata korerotia atu ano he matua; ko nga taitamariki hoki ano he teina;
1Non riprendere aspramente l’uomo anziano, ma esortalo come un padre;
2Ko nga ruruhi ano he whaea; ko nga wahine taitamariki ano he tuahine, i runga i nga whakaaro ma katoa.
2i giovani, come fratelli; le donne anziane, come madri; le giovani, come sorelle, con ogni castità.
3¶ Whakahonoretia nga pouaru, ara nga tino pouaru.
3Onora le vedove che son veramente vedove.
4Ki te mea ia he tamariki, he mokopuna ranei a tetahi pouaru, kia whakaakona ratou i te tuatahi kia whakaaro tika ki to ratou whare ake, kia utua hoki ta nga matua; he mea pai hoki tenei, he mea e manakohia ana i te aroaro o te Atua.
4Ma se una vedova ha dei figliuoli o de’ nipoti, imparino essi prima a mostrarsi pii verso la propria famiglia e a rendere il contraccambio ai loro genitori, perché questo è accettevole nel cospetto di Dio.
5Na ko te tino pouaru, ko te mea mokemoke, e tumanako ana ia ki te Atua, e mau tonu ana ki nga inoi, ki nga karakia, i te po, i te ao.
5Or la vedova che è veramente tale e sola al mondo, ha posto la sua speranza in Dio, e persevera in supplicazioni e preghiere notte e giorno;
6Ko te pouaru ia e whai ana ki nga ahuareka a te tinana he tupapaku ia, ahakoa ora.
6ma quella che si dà ai piaceri, benché viva, è morta.
7Akona atu enei mea, kei ekengia ratou e te kupu.
7Anche queste cose ordina, onde siano irreprensibili.
8Engari ki te kore tetahi e whakaaro ki ona ake, a ki te hunga rawa ano o tona whare, kua whakakahoretia e ia te whakapono, a he kino atu tana i ta te tangata whakaponokore.
8Che se uno non provvede ai suoi, e principalmente a quelli di casa sua, ha rinnegato la fede, ed è peggiore dell’incredulo.
9Kaua tetahi e whakaurua ki te rarangi o nga pouaru i te mea kahore ano ona tau i ona tekau, hei te wahine i tuturu ki te tane kotahi,
9Sia la vedova iscritta nel catalogo quando non abbia meno di sessant’anni: quando sia stata moglie d’un marito solo,
10Hei te mea e whakaaetia ana ana mahi pai; mehemea ia i whakatupu tamariki, mehemea ia i atawhai manuhiri, mehemea i horoi i nga waewae o te hunga tapu, mehemea i manaaki i te hunga e tukinotia ana, mehemea ia i whai ki nga mahi pai katoa.
10quando sia conosciuta per le sue buone opere: per avere allevato figliuoli, esercitato l’ospitalità, lavato i piedi ai santi, soccorso gli afflitti, concorso ad ogni opera buona.
11Ko nga pouaru taitamariki ia me whakarere; ki te tupu hoki to ratou whakaaro poauau takahi i ta te Karaiti, ka hiahia ki te marena;
11Ma rifiuta le vedove più giovani, perché, dopo aver lussureggiato contro Cristo, vogliono maritarsi,
12Ka tau te he ki a ratou, no te mea kua whakarerea e ratou to ratou whakapono tuatahi.
12e sono colpevoli perché hanno rotta la prima fede;
13Ka ako ano hoki ratou ki te noho mangere, ki te haereere noa ki tetahi whare, ki tetahi whare: a ehara i te mea ko te mangere kau, he mate korerorero ano ia to ratou, he pokanoa ki ta tera, ki ta tera, ko ta ratou e korero ai ko nga mea e kore e tika.
13ed oltre a ciò imparano ad essere oziose, andando attorno per le case; e non soltanto ad esser oziose, ma anche cianciatrici e curiose, parlando di cose delle quali non si deve parlare.
14Koia ahau ka mea ai kia marena nga pouaru taitamariki, kia whanau tamariki, kia tohutohu i nga mea o te whare, kia kaua e hoatu ki te hoariri tetahi take tawai:
14Io voglio dunque che le vedove giovani si maritino, abbiano figliuoli, governino la casa, non diano agli avversari alcuna occasione di maldicenza,
15Kua tahuri ke nei hoki etahi ki te whai i a Hatana.
15poiché già alcune si sono sviate per andar dietro a Satana.
16Ki te mea he pouaru a tetahi tangata whakapono, a tetahi wahine whakapono ranei, mana ano ratou e atawhai, kaua hoki te hahi e whakataimahatia; ko ana hoki e atawhai ai ko nga tino pouaru.
16Se qualche credente ha delle vedove, le soccorra, e la chiesa non ne sia gravata, onde possa soccorrer quelle che son veramente vedove.
17¶ Kia nui ake te honore mo nga kaumatua e tohutohu pai ana; engari rawa ia mo te hunga ko ta ratou nei mahi ko te kupu, ko te whakaako.
17Gli anziani che tengon bene la presidenza, siano reputati degni di doppio onore, specialmente quelli che faticano nella predicazione e nell’insegnamento;
18E mea ana hoki te karaipiture, Kaua e whakamokatia te mangai o te kau patu witi: me tenei hoki, Ka tika te utu mo te kaimahi.
18poiché la scrittura dice: Non metter la museruola al bue che trebbia; e l’operaio è degno della sua mercede.
19Kaua e whakarongo ki te whakawa mo te kaumatua, kia puta ra ano i nga mangai o etahi kaiwhakaatu tokorua, tokotoru ranei.
19Non ricevere accusa contro un anziano, se non sulla deposizione di due o tre testimoni.
20Ko te hunga hara riria i te aroaro o te katoa, kia mataku ai hoki era atu.
20Quelli che peccano, riprendili in presenza di tutti, onde anche gli altri abbian timore.
21Ko taku kupu nui tenei ki a koe i te aroaro o te Atua, o Karaiti Ihu hoki, a o nga anahera whiriwhiri, puritia enei mea, kaua e pokaia he tikanga, kaua e mahi i runga i te whakahoa.
21Io ti scongiuro, dinanzi a Dio, dinanzi a Cristo Gesù e agli angeli eletti, che tu osservi queste cose senza prevenzione, non facendo nulla con parzialità.
22Kei hohoro te whakapa i nga ringaringa ki tetahi tangata, kaua ano e uru ki nga hara o te tangata ke: kia mau tou harakore.
22Non imporre con precipitazione le mani ad alcuno, e non partecipare ai peccati altrui; conservati puro.
23Kati tou inu wai; engari hei te waina mau, kia iti, hei mea mo tou puku, mo ou mate e honohono na.
23Non continuare a bere acqua soltanto, ma prendi un poco di vino a motivo del tuo stomaco e delle tue frequenti infermità.
24Ko nga hara o etahi tangata marama noa ake, e haere ana i mua ki te whakawakanga; ko o etahi ia e whai mai ana i muri i a ratou.
24I peccati d’alcuni uomini sono manifesti e vanno innanzi a loro al giudizio; ad altri uomini, invece, essi tengono dietro.
25Waihoki ko nga mahi pai e marama noa ake ana; a, ko nga mea e rere ke ana e kore e taea te huna.
25Similmente, anche le opere buone sono manifeste; e quelle che lo sono, non possono rimanere occulte.