Maori

Italian: Riveduta Bible (1927)

Job

7

1¶ He teka ranei kua takoto he pakanga mo te tangata i runga i te whenua, he rite ano ona ra ki nga ra o te kaimahi?
1La vita dell’uomo sulla terra è una milizia; i giorni suoi son simili ai giorni d’un operaio.
2E rite ana ki te pononga, e matenui nei ki te atarangi, ki te kaimahi, e tumanako nei ki te utu mo tana mahi;
2Come lo schiavo anela l’ombra e come l’operaio aspetta il suo salario,
3Koia toku rite, ka whiwhi nei ki nga marama horihori, a he mauiui nga po kua whakaritea moku.
3così a me toccan mesi di sciagura, e mi sono assegnate notti di dolore.
4Ka takoto ahau, ka mea ahau, A hea ahau ara ai? he roa ia te po; heoi ka tahurihuri kau ahau a ao noa.
4Non appena mi corico, dico: "Quando mi leverò?" Ma la notte si prolunga, e mi sazio d’agitazioni infino all’alba.
5Ko te kakahu mo oku kikokiko he kutukutu, he pokuru oneone; ka kukuti toku kiri, a ka ngatata ano.
5La mia carne è coperta di vermi e di croste terrose, la mia pelle si richiude, poi riprende a suppurare.
6Ko oku ra hohoro atu i te rakau a te kaiwhatu; pau ake, te ai he tumanakohanga atu.
6I miei giorni sen vanno più veloci della spola, si consumano senza speranza.
7¶ Kia mahara he hau oku ra; heoi ano kitenga o toku kanohi i te pai.
7Ricordati, che la mia vita e un soffio! L’occhio mio non vedrà più il bene.
8Ko te kanohi o te tangata e kite ana i ahau, heoi ano tona tirohanga mai ki ahau: kei runga i ahau ou kanohi, heoi kahore iho ahau.
8Lo sguardo di chi ora mi vede non mi potrà più scorgere; gli occhi tuoi mi cercheranno, ma io non sarò più.
9Memeha atu te kapua, ngaro atu: he pera ano te tangata e haere ana ki te urupa; e kore e hoki ake.
9La nuvola svanisce e si dilegua; così chi scende nel soggiorno de’ morti non ne risalirà;
10E kore ia e hoki mai ano ki tona whare, e kore ano tona wahi e mahara ki a ia i muri.
10non tornerà più nella sua casa, e il luogo ove stava non lo riconoscerà più.
11Na e kore e kaiponuhia e ahau toku mangai; ka korero ahau i toku wairua e mamae nei; ka tangi i te kawa i toku ngakau.
11Io, perciò, non terrò chiusa la bocca; nell’angoscia del mio spirito io parlerò, mi lamenterò nell’amarezza dell’anima mia.
12He moana ranei ahau, he tohora, i mea ai koe i te kaitirotiro moku/
12Son io forse il mare o un mostro marino che tu ponga intorno a me una guardia?
13Ki te mea ahau, kei toku moenga ahau te marie ai, ma toku takotoranga e whakamama taku tangi;
13Quando dico: "Il mio letto mi darà sollievo, il mio giaciglio allevierà la mia pena",
14Na ka whakahaehaetia ahau e koe ki nga moe, ka whakawehia ahau ki nga mea e whakakitea mai.
14tu mi sgomenti con sogni, e mi spaventi con visioni;
15A ki ta toku wairua he pai te tarona; pai ake te mate i enei wheua oku.
15sicché l’anima mia preferisce soffocare, preferisce a queste ossa la morte.
16E whakarihariha ana ahau ki toku ora; kahore oku hiahia kia ora tonu ahau: waiho noa iho ahau, he mea teka noa hoki oku ra.
16Io mi vo struggendo; non vivrò sempre; deh, lasciami stare; i giorni miei non son che un soffio.
17¶ He aha te tangata, i whakanuia ai e koe? i anga ai tou ngakau ki a ia?
17Che cosa è l’uomo che tu ne faccia tanto caso, che tu ponga mente ad esso,
18I titiro ai koe i a ia i tenei ata, i tenei ata, i honohono ai tau whakamatautau i a ia?
18e lo visiti ogni mattina e lo metta alla prova ad ogni istante?
19Kia pehea ake te roa ou kahore nei e tahuri atu i ahau, oku kahore nei e waiho noa iho e koe, kia horomia ai toku huware?
19Quando cesserai di tener lo sguardo fisso su me? Quando mi darai tempo d’inghiottir la mia saliva?
20Mehemea kua hara ahau, kia aha atu ahau ki a koe, e te kaitiaki o nga tangata? he aha ahau i waiho ai e koe hei patunga mau i taimaha iho ai ahau ki ahau ano.
20Se ho peccato, che ho fatto a te, o guardiano degli uomini? Perché hai fatto di me il tuo bersaglio? A tal punto che son divenuto un peso a me stesso?
21He aha koe te whakarere noa ai i toku he, te whakapahemo ai i toku kino? Akuanei hoki ahau moe ai ki te puehu, a ka ata rapu koe i ahau, otiia kahore noa iho ahau.
21E perché non perdoni le mie trasgressioni e non cancelli la mia iniquità? Poiché presto giacerò nella polvere; e tu mi cercherai, ma io non sarò più".