1¶ Ki te tino kaiwhakatangi. He Himene na Rawiri. E Ihowa, kua tirotirohia ahau e koe, kua mohiotia ano e koe.
1Per il capo de’ musici. Salmo di Davide. O Eterno tu m’hai investigato e mi conosci.
2E matau ana koe ki toku nohoanga iho, ki toku whakatikanga ake; e mohio ana koe ki oku whakaaro i tawhiti.
2Tu sai quando mi seggo e quando m’alzo, tu intendi da lungi il mio pensiero.
3E kitea putia ana e koe toku ara me toku takotoranga iho; e matatau ana hoki koe ki oku ara katoa.
3Tu mi scruti quando cammino e quando mi giaccio, e conosci a fondo tutte le mie vie.
4Kahore rawa hoki he kupu i toku arero, i toe i a koe te mohio, e Ihowa.
4Poiché la parola non è ancora sulla mia lingua, che tu, o Eterno, già la conosci appieno.
5Kua hanga a muri, a mua, oku e koe: kua pa ano tou ringa ki ahau.
5Tu mi stringi di dietro e davanti, e mi metti la mano addosso.
6He mea whakamiharo rawa, kei tawhiti atu hoki i ahau, tenei matauranga: kei runga noa atu, e kore e taea e ahau.
6Una tal conoscenza è troppo maravigliosa per me, tanto alta, che io non posso arrivarci.
7¶ Me haere ahau ki hea i tou wairua? Me oma ranei ahau ki hea i tou aroaro?
7Dove me ne andrò lungi dal tuo spirito? e dove fuggirò dal tuo cospetto?
8Ki te kake ahau ki te rangi, kei reira koe: ki te wharikitia e ahau toku moenga i roto i te reinga, kei reira ano koe.
8Se salgo in cielo tu vi sei; se mi metto a giacere nel soggiorno dei morti, eccoti quivi.
9Ki te tango ahau ki nga pakau o te ata, a ka noho ki nga topito o te moana;
9Se prendo le ali dell’alba e vo a dimorare all’estremità del mare,
10Kei reira ano tou ringa hei arahi i ahau, tou matau hei pupuru i ahau.
10anche quivi mi condurrà la tua mano, e la tua destra mi afferrerà.
11Ki te mea ahau, He pono, tera ahau e hipokina e te pouri, a ko te marama i tetahi taha oku, i tetahi taha, ka meinga he po;
11Se dico: Certo le tenebre mi nasconderanno, e la luce diventerà notte intorno a me,
12Ahakoa te pouri kahore e huna mai i a koe, engari ka marama te po ano ko te ao: ki a koe rite tahi te pouri me te marama.
12le tenebre stesse non possono nasconderti nulla, e la notte risplende come il giorno; le tenebre e la luce son tutt’uno per te.
13I a koe hoki oku whatumanawa: nau hoki ahau i hipoki i roto i te kopu o toku whaea.
13Poiché sei tu che hai formato le mie reni, che m’hai intessuto nel seno di mia madre.
14Ka whakawhetai ahau ki a koe; he mea whakawehi, he mea whakamiharo toku hanganga; he mahi whakamiharo au mahi, mohio rawa ano toku wairua ki tena.
14Io ti celebrerò, perché sono stato fatto in modo maraviglioso, stupendo. Maravigliose sono le tue opere, e l’anima mia lo sa molto bene.
15Kihai i huna oku wahi i a koe, i ahau e hanga ngarotia ana, e ata whakairohia ana i nga wahi hohonu rawa o te whenua.
15Le mie ossa non t’erano nascoste, quand’io fui formato in occulto e tessuto nelle parti più basse della terra.
16I kite ou kanohi i ahau, kahore ano kia ahua noa: i tuhituhia katoatia ano hoki oku wahi ki tau pukapuka, i nga rangi i whakaahua ai, i te mea kahore ano tetahi i oti noa.
16I tuoi occhi videro la massa informe del mio corpo; e nel tuo libro erano tutti scritti i giorni che m’eran destinati, quando nessun d’essi era sorto ancora.
17¶ Kia pehea mai hoki te matenui o ou whakaaro ki ahau, e te Atua; koia ano te ranea, ina huihuia!
17Oh quanto mi son preziosi i tuoi pensieri, o Dio! Quant’è grande la somma d’essi!
18Ki te taua e ahau, maha atu i te onepu: ka oho ake ahau, kei a koe tonu ahau.
18Se li voglio contare, son più numerosi della rena; quando mi sveglio sono ancora con te.
19He pono ka patua e koe, e te Atua, te tangata kino: mawehe koia atu i ahau, e nga tangata toto.
19Certo, tu ucciderai l’empio, o Dio; perciò dipartitevi da me, uomini di sangue.
20He kino hoki a ratou kupu mou: e whakahua noa ana ou hoariri i tou ingoa.
20Essi parlano contro di te malvagiamente; i tuoi nemici usano il tuo nome a sostener la menzogna.
21Kahore ianei ahau, e Ihowa, e kino ki te hunga e kino ana ki a koe? e whakarihariha hoki ki te hunga e whakatika ana ki a koe?
21O Eterno, non odio io quelli che t’odiano? E non aborro io quelli che si levano contro di te?
22He tino kino taku kino ki a ratou: waiho iho ratou e ahau hei hoariri moku.
22Io li odio di un odio perfetto; li tengo per miei nemici.
23Tirohia iho ahau, e te Atua, kia matau hoki koe ki toku ngakau: whakamatautauria ahau, kia matau hoki koe ki oku whakaaro:
23Investigami, o Dio, e conosci il mio cuore. Provami, e conosci i miei pensieri.
24Kia kite mehemea kei ahau tetahi ara o te kino, ka arahi ai i ahau i te ara pumau.
24E vedi se v’è in me qualche via iniqua, e guidami per la via eterna.