1¶ Ki te tino kaiwhakatangi, ma nga tama a Koraha. He Makiri. E te Atua, kua rongo o matou taringa, kua korerotia ki a matou e o matou matua, nga mahi i mahia e koe i o ratou ra, i nga ra o mua.
1Al capo de’ musici. Dei figliuoli di Core. Cantico. O Dio, noi abbiamo udito coi nostri orecchi, i nostri padri ci hanno raccontato l’opera che compisti ai loro giorni, ai giorni antichi.
2Nau nga tauiwi i pana ki tou ringa, nau ratou i whakato: nau nga iwi i whiu, a whakamararatia ana ratou.
2Tu con la tua mano scacciasti le nazioni e stabilisti i nostri padri; distruggesti dei popoli per estender loro.
3Ehara hoki i te mea, na ta ratou hoari i whiwhi ai ratou ki te whenua, ehara to ratou takakau i te mea i ora ai ratou: engari na tou matau, na tou takakau hoki, na te marama ano o tou mata, he pai hoki nou ki a ratou.
3Poiché essi non conquistarono il paese con la loro spada, né fu il loro braccio che li salvò, ma la tua destra, il tuo braccio, la luce del tuo volto, perché li gradivi.
4E te Atua, ko koe toku Kingi: whakahaua he whakaora mo Hakapa.
4Tu sei il mio re, o Dio, ordina la salvezza di Giacobbe!
5Mau ka turaki ai matou i o matou hoariri; ma tou ingoa ka takahia ai e matou te hunga e whakatika ana ki a matou.
5Con te noi abbatteremo i nostri nemici, nel tuo nome calpesteremo quelli che si levan contro a noi.
6E kore hoki ahau e whakawhirinaki ki taku kopere: e kore ano taku hoari e whakaora i ahau.
6Poiché non è nel mio arco che io confido, e non è la mia spada che mi salverà;
7Nau hoki matou i ora ai i o matou hoariri: nau ano i whakama ai te hunga i kino ki a matou.
7ma sei tu che ci salvi dai nostri nemici e rendi confusi quelli che ci odiano.
8Ko te Atua ta matou e whakamanamana ai i te roa o te ra: ka whakamoemiti ano matou ki tou ingoa ake ake. (Hera.
8In Dio noi ci glorieremo, ogni giorno e celebreremo il tuo nome in perpetuo. Sela.
9¶ Otira kua panga nei matou e koe, kua meinga kia whakama: kahore hoki koe kia haere tahi me a matou taua.
9Ma ora ci hai reietti e coperti d’onta, e non esci più coi nostri eserciti.
10Kua meinga matou kia hoki whakamuri mai i te hoariri; kei te pahua ano i etahi ma ratou te hunga e kino ana ki a matou.
10Tu ci fai voltar le spalle davanti al nemico, e quelli che ci odiano ci depredano.
11Kua hoatu matou e koe, ano he hipi e kainga ana: kua marara ki roto ki nga tauiwi.
11Ci hai dati via come pecore da mangiare, e ci hai dispersi fra le nazioni.
12E hokona ana e koe tau iwi, a hore he utu: kahore hoki koe e whiwhi rawa i te utu mo ratou.
12Tu vendi il tuo popolo per un nulla, e non ti sei tenuto alto nel fissarne il prezzo.
13E meinga ana matou e koe hei tawainga ma o matou hoa kainga; hei whakahaweatanga, hei whakakatanga mai ma te hunga i tetahi taha, i tetahi taha o matou.
13Tu ci fai oggetto d’obbrobrio per i nostri vicini, di beffe e di scherno per quelli che ci stan d’intorno.
14E meinga ana matou e koe hei whakatauki ma nga tauiwi; hei rurutanga matenga ma nga iwi.
14Tu ci rendi la favola delle nazioni, e i popoli scuotono il capo, quando si tratta di noi.
15Kei mua tonu i ahau toku whakama; kua taupokina ahau e te pawera o toku mata;
15Tuttodì l’onta mia mi sta dinanzi, e la vergogna mi cuopre la faccia
16I te reo o te kaitawai, o te kaikohukohu; i te hoariri, i te kairapu utu.
16all’udire chi mi vitupera e m’oltraggia, al vedere il nemico ed il vendicativo.
17¶ Kua pa katoa tenei ki a matou; heoi kahore matou i wareware ki a koe, kihai ano i teka ki tau kawenata.
17Tutto questo ci è avvenuto. Eppure non t’abbiam dimenticato e non siamo stati infedeli al tuo patto.
18Kahore to matou ngakau i tahuri whakamuri; kihai ano o matou hikoinga i peka ke i tau ara;
18Il nostro cuore non si è rivolto indietro, e i nostri passi non si sono sviati dal tuo sentiero,
19I maru ai matou i a koe i te wahi o nga tarakona; a taupoki rawa ki te atarangi o te mate.
19perché tu ci avessi a fiaccare cacciandoci in dimore di sciacalli, perché tu avessi a stender su noi l’ombra della morte.
20Mehemea kua wareware matou ki te ingoa o to matou Atua, kua totoro ranei o matou ringa ki te atua ke;
20Se avessimo dimenticato il nome del nostro Dio, e avessimo teso le mani verso un dio straniero,
21E kore ranei tenei e ata tirohia e te Atua? E matau ana hoki ia ki nga mea ngaro o te ngakau.
21Dio non l’avrebbe egli scoperto? Poich’egli conosce i segreti del cuore.
22Mou nei hoki matou i patua ai i te ra roa nei: kiia iho matou he hipi e patua ana.
22Anzi è per cagion tua che siamo ogni dì messi a morte, e reputati come pecore da macello.
23E ara, he aha koe ka moe ai, e te Ariki? Whakatika, kaua matou e panga tonutia.
23Risvegliati! Perché dormi, o Signore? Destati, non rigettarci in perpetuo!
24He aha koe ka huna ai i tou mata? ka wareware ai ki to matou mamae, ki to matou tukinotanga?
24Perché nascondi la tua faccia e dimentichi la nostra afflizione e la nostra oppressione?
25Kua piko nei hoki to matou wairua ki raro ki te puehu; piri rawa to matou kopu ki te whenua.
25Poiché l’anima nostra è abbattuta nella polvere; il nostro corpo aderisce alla terra.
26E ara, hei awhina i a matou; kia mahara ki tou aroha, a hokona matou.
26Lèvati in nostro aiuto, e liberaci, per amor della tua benignità.