1¶ Otira he korero tino hangai ta te Wairua, ko a nga wa o muri nei ka kotiti ke atu etahi i te whakapono, ka whakarongo ki nga wairua tinihanga, ki nga whakaakoranga a nga rewera,
1Bet gars saka skaidri, ka vēlākos laikos daži atkritīs no ticības un pievienosies maldu gariem un ļauno garu mācībām. (2.Tim.3,1; 2.Pēt.3,3)
2He mea na te hianga o te hunga korero teka; o ratou hinengaro, ano he mea tahu ki te rino wera;
2Tie runā melus liekuļodami, un viņu sirdsapziņa ar dedzekli iezīmēta.
3E riri ana kia kaua e marena, kia kaua e pa ki nga kai i hanga e te Atua hei mea ma te hunga e whakapono ana, e matau ana hoki ki te pono, me te whakawhetai ano ratou.
3Tie aizliedz doties laulībā un lietot barību, ko Dievs radījis, lai ticīgie un patiesības atzinēji to pieņemtu pateicībā.
4He pai hoki nga mea katoa i hanga e te Atua, kahore he mea hei rukenga, ina tangohia i runga i te whakawhetai:
4Jo katra Dieva radība ir laba, un nekas nav atmetams, ko pateicībā pieņemam,
5He mea hoki i whakatapua, na te kupu a te Atua, na te inoi.
5Jo tas Dieva vārdā un lūgšanā tiek svētīts.
6¶ Ki te whakamahara koe i nga teina ki enei mea, he minita pai koe na Ihu Karaiti, he mea whakatupu ake i runga i nga kupu o te whakapono, o te whakaako pai kua whaia nei e koe a tae noa mai ki naianei.
6Tā mācīdams brāļus, tu būsi labs Jēzus Kristus kalps, kas uzaudzināts ticības vārdos un labā mācībā, ko tu esi sasniedzis.
7Ko nga korero whakarihariha ia, ko nga mea tito noa a te ruruhi, whakarerea. Ko nga mahi mau ko nga mea o te ngakau karakia.
7Turpretim aplamas vecu sievu pasakas noraidi, bet pats vingrinies dievbijībā!
8He pai iti nei to te whakamahi i te tinana; tena ko te ngakau karakia e pai ano mo nga mea katoa, kei reira hoki nga korero mo te ora inaianei, mo tera hoki kei te haere mai.
8Jo miesas vingrināšana maz ko der, bet dievbijība derīga visam, jo tā ietver tagadējās un nākošās dzīves apsolījumus.
9He pono tenei korero, he pai hoki kia tangohia rawatia.
9Tas ir patiess un atzīšanas cienīgs vārds.
10Koia hoki matou ka mahi, ka tohe, no te mea kua whakamau to matou tumanako ki te Atua ora, ko ia nei te Kaiwhakaora o nga tangata katoa, engari rawa ia o te hunga whakapono.
10Jo tāpēc mēs arī pūlamies un tiekam pulgoti, ka ceram uz dzīvo Dievu, kas ir visu cilvēku, bet sevišķi ticīgo Pestītājs.
11Me kauwhau enei mea e koe, me whakaako.
11To pavēli un māci!
12Kei whakahawea tetahi ki a koe, he taitamariki nou; engari hei tauira koe ki te hunga whakapono, tau kupu, tau whakahaere, tou aroha, tou whakapono, tou ngakau ma.
12Neviens lai nenicina tavu jaunību; bet tu esi paraugs ticīgajiem vārdos, darbos, mīlestībā, ticībā un šķīstībā.
13Kia aro nui koe ki te korero pukapuka, ki te whakahauhau, ki te whakaako, kia tae atu ra ano ahau.
13Kamēr es nāku, veltī sevi lasīšanai, pamudināšanai un mācīšanai!
14Kei waiho noa te mea homai noa kei roto na i a koe, i homai ra ki a koe he mea poropiti, i te whakapanga ai o nga ringaringa o nga kaumatua.
14Neesi nolaidīgs žēlastībā, kas tevi ir un kas tev dota saskaņā ar pravietojumu, prezbiteriem rokas uzliekot!
15Ata whakaaroa enei mea: kia pau tou kaha ki reira; kia kitea ai e te katoa tou nekehanga ake.
15Par to pārdomā, pie tā paliec, lai tavas sekmes būtu visiem skaidras!
16Kia mahara ki a koe ano, ki te whakaakoranga hoki: kia u ki enei mea: ki te mea hoki koe i tenei, ka whakaora koe i a koe ano, i te hunga ano hoki e whakarongo ana ki a koe.
16Esi nomodā par sevi un par mācību, turies pie tās! Jo tu, tā darīdams, izglābsi pats sevi un tos, kas tevi klausās.