1¶ Ha, ko te whenua e kapakapa nei nga parirau i tera taha o nga wai o Etiopia!
1Vargas kraštui, esančiam anapus Etiopijos upių, kuriame girdimas sparnų ūžesys.
2E unga karere nei i runga i te moana, a ko o ratou kaipuke he kakaho i runga i nga wai, e ki ana, Haere, e nga karere tere, ki tetahi iwi roroa, maheni hoki, ki te iwi i wehingia i to ratou timatanga iho a mohoa noa nei; ki te iwi he mahi ruri ne i, he takatakahi nei tana, ko tona whenua wahia iho e nga awa.
2Jis siunčia pasiuntinius jūra, vandens keliais nendriniuose laiveliuose. Greitieji pasiuntiniai, skubėkite pas aukšto ūgio ir išdidžią tautą, pas tautą, kurios bijosi arti ir toli gyvenantys, kurios kraštas upėmis išraižytas.
3E nga tangata katoa o te ao, e te hunga e noho ana i te whenua, titiro mai, ina whakaarahia te kara ki runga i nga maunga; whakarongo mai, ina whakatangihia te tetere.
3Viso pasaulio gyventojai! Stebėkite, kai vėliava bus pakelta kalnuose! Klausykite, kai išgirsite trimito balsą!
4Ko ta Ihowa kupu hoki tenei ki ahau, Ka ata noho ahau, ka titiro hoki i toku nohoanga; ka rite ahau ki te mahana i te mea ka mahea, ka rite ki te kapua tomairangi i te mahana o te kotinga.
4Štai ką Viešpats man kalbėjo: “Aš ramiai viską seksiu iš savo vietos kaip karštis giedroje, kaip rūko debesis pjūties įkarštyje”.
5Hei mua hoki i te kotinga, kia ngahoro te puawai, kia puta ki te puawai he karepe e maoa haere ana, na ka hatepea atu e ia nga peka ririki ki te tapahi peka, a ko nga manga ka tangohia, ka tapahia ki raro.
5Prieš pjūtį, žydėjimui praėjus, vynuogėms pradėjus nokti, Jis išpjaustys visas atžalas ir iškapos šakeles.
6Ka waiho ngatahi atu ratou ma nga manu tokokai o nga maunga, ma nga kararehe hoki o te whenua; ka whakatau nga manu tokokai ki runga ki a ratou i te raumati, ka whakakainga hoki nga kararehe katoa o te whenua ki reira i te hotoke.
6Jie bus palikti kalnų paukščiams ir žemės žvėrims. Paukščiai tame krašte praleis vasarą ir žvėrys gyvens žiemą.
7I taua wa ka maua mai he hakari ki a Ihowa o nga mano, o te iwi roroa, maheni hoki, na te iwi i wehingia i to ratou timatanga iho, a mohoa noa nei, na te iwi he mahi ruri nei, he takatakahi nei tana, a ko tona whenua wahia iho e nga awa, ki te wa hi o te ingoa o Ihowa o nga mano, ki Maunga Hiona.
7Tuo metu aukšto ūgio, nenugalima ir išdidi tauta, kurios bijo arti ir toli gyvenantys, kurios kraštas upėmis išraižytas, atneš dovanų kareivijų Viešpačiui į Siono kalną.