Maori

Portuguese: Almeida Atualizada

Joshua

6

1¶ Na he mea tino tutaki a Heriko i te wehi i nga tama a Iharaira; kahore he tangata i haere ki waho, kahore hoki tetahi i haere ki roto.
1Ora, Jericó se conservava rigorosamente fechada por causa dos filhos de Israel; ninguém saía nem entrava.
2A ka mea a Ihowa ki a Hohua, Titiro, kua hoatu e ahau ki tou ringa a Heriko, me tona kingi, ratou ko nga marohirohi.
2Então disse o Senhor a Josué: Olha, entrego na tua mão Jericó, o seu rei e os seus homens valorosos.
3Na taiawhiotia te pa e koutou, e nga tangata hapai patu katoa, me haere a tawhio noa te pa, kia kotahi ano awhiotanga, Kia ono nga ra e pena ai koe.
3Vós, pois, todos os homens de guerra, rodeareis a cidade, contornando-a uma vez por dia; assim fareis por seis dias.
4A kia tokowhitu nga tohunga e mau i nga tetere haona hipi e whitu ki mua i te aaka; a i te whitu o nga ra me taiawhio e koutou te pa, kia whitu nga taiawhiotanga, a me whakatangi e nga tohunga nga tetere.
4Sete sacerdotes levarão sete trombetas de chifres de carneiros adiante da arca; e no sétimo dia rodeareis a cidade sete vezes, e os sacerdotes tocarão as trombetas.
5A, ko roa te tangi o te haona hipi, a ka rangona e koutou te tangi o te tetere, me hamama katoa te iwi, kia nui te hamama; na ka hinga te taiepa o te pa, papa rawa ki raro, a ka piki atu te iwi, tera, tera, i nga wahi e rite mai ana ki a ratou.
5E será que, fazendo-se sonido prolongado da trombeta, e ouvindo vós tal sonido, todo o povo dará um grande brado; então o muro da cidade cairá rente com o chão, e o povo subirá, cada qual para o lugar que lhe ficar defronte:
6¶ Na ka karanga a Hohua, te tama a Nunu, ki nga tohunga, ka mea ki a ratou, Hapainga te aaka o te kawenata, a ma nga tohunga tokowhitu e mau nga tetere haona hipi e whitu ki mua i te aaka a Ihowa.
6Chamou, pois, Josué, filho de Num, aos sacerdotes, e disse-lhes: Levai a arca do pacto, e sete sacerdotes levem sete trombetas de chifres de carneiros, adiante da arca do Senhor.
7A i mea ratou ki te iwi, Haere, taiawhiotia te pa, a ko nga tangata hapai patu e haere i mua i te aaka a Ihowa.
7E disse ao povo: Passai e rodeai a cidade; e marchem os homens armados adiante da arca do Senhor.
8Heoi, i te korerotanga a Hohua ki te iwi, na ka mau nga tohunga tokowhitu ki nga tetere haona hipi e whitu, a haere ana i mua i a Ihowa, me te whakatangi ano i nga tetere; i haere hoki te aaka o te kawenata a Ihowa i muri i a ratou.
8Assim, pois, se fez como Josué dissera ao povo: os sete sacerdotes, levando as sete trombetas adiante do Senhor, passaram, e tocaram-nas; e a arca do pacto do Senhor os seguia.
9A ko nga tangata hapai patu i haere i mua i nga tohunga e whakatangi ana i nga tetere, ko te hiku i haere i muri i te aaka, haere ana nga tohunga me te whakatangi haere i nga tetere.
9E os homens armados iam adiante dos sacerdotes que tocavam as trombetas, e a retaguarda seguia após a arca, os sacerdotes sempre tocando as trombetas.
10A i whakaako a Hohua i te iwi, i mea, Kaua e hamama, kaua o koutou reo e rangona, kei puta hoki tetahi kupu i o koutou waha, a tae noa ki te ra e mea ai ahau ki a koutou, kia hamama; hei reira koutou ka hamama.
10Josué tinha dado ordem ao povo, dizendo: Não gritareis, nem fareis ouvir a vossa voz, nem sairá palavra alguma da vossa boca, até o dia em que eu vos disser: gritai! Então gritareis.
11Na meinga ana e ia kia taiawhiotia te pa e te aaka a Ihowa, haere ana a tawhio noa, kotahi ano taiawhiotanga: na ka haere ratou ki te puni, a moe ana ki te puni.
11Assim fizeram a arca do Senhor rodear a cidade, contornando-a uma vez; então entraram no arraial, e ali passaram a noite.
12A ka maranga wawe a Hohua i te ata, a hapainga ake ana e nga tohunga te aaka a Ihowa.
12Josué levantou-se de madrugada, e os sacerdotes tomaram a arca do Senhor.
13I mau ano hoki nga tohunga tokowhitu i nga tetere haona hipi e whitu i mua i te aaka a Ihowa, i haere tonu me te whakatangi haere i nga tetere: a ko nga tangata hapai patu i haere i mua i a ratou; ko te nuinga ia i haere i muri i te aaka a Ihowa: haere ana nga tohunga me te whakatangi ano i nga tetere.
13Os sete sacerdotes que levavam as sete trombetas de chifres de carneiros adiante da arca da Senhor iam andando, tocando as trombetas; os homens armados iam adiante deles, e a retaguarda seguia atrás da arca do Senhor, os sacerdotes sempre tocando as trombetas.
14A i te rua o nga ra i taiawhiotia e ratou te pa, kotahi ano taiawhiotanga, a hoki ana ki te puni: a pera tonu ratou i nga ra e ono.
14E rodearam a cidade uma vez no segundo dia, e voltaram ao arraial. Assim fizeram por seis dias.
15Na i te whitu o nga ra ka maranga wawe ratou i te puaotanga o te ra, ka taiawhio hoki i te pa, e whitu nga taiawhiotanga, ko taua ritenga ra ano; otiia i taua ra e whitu a ratou taiawhiotanga i te pa.
15No sétimo dia levantaram-se bem de madrugada, e da mesma maneira rodearam a cidade sete vezes; somente naquele dia rodearam-na sete vezes.
16Na i te whitu o nga taiawhiotanga, ka whakatanga nga tohunga i nga tetere, ka mea a Hohua ki te iwi, Hamama; kua homai hoki e Ihowa te pa ki a koutou.
16E quando os sacerdotes pela sétima vez tocavam as trombetas, disse Josué ao povo: Gritai, porque o Senhor vos entregou a cidade.
17¶ Hei mea oti atu ano te pa ma Ihowa, a reira me nga mea katoa i roto; ko Rahapa anake, ko te wahine kairau, ko ia kia ora me nga mea katoa i a ia i roto i te whare, mona i huna i nga tangata i tonoa atu e tatou.
17A cidade, porém, com tudo quanto nela houver, será danátema ao Senhor; somente a prostituta Raabe viverá, ela e todos os que com ela estiverem em casa, porquanto escondeu os mensageiros que enviamos.
18Ko koutou ia, kia hopohopo ki te mea kua oti te kanga, kei takina he kanga ki a koutou, ki te tango i tetahi wahi o te mea kua oti te kanga; a ka meinga te ope o Iharaira kia kanga, a whakararua iho e koutou.
18Mas quanto a vós, guardai-vos do anátema, para que, depois de o terdes feito tal, não tomeis dele coisa alguma, e não façais anátema o arraial de Israel, e o perturbeis.
19Engari nga hiriwa me nga koura, me nga mea parahi, rino hoki, kia tapu ena ma Ihowa; me riro ena ki roto ki te whare taonga a Ihowa.
19Contudo, toda a prata, e o ouro, e os vasos de bronze e de ferro, são consagrados ao Senhor; irão para o tesouro do Senhor.
20Heoi ka hamama te iwi, a ka whakatangi nga tohunga i nga tetere: na, i te rongonga o te iwi i te tangi o te tetere, ko te tino hamamatanga o te iwi, he nui te hamama, a hinga iho te taiepa, papa rawa ki raro, a piki atu ana te iwi ki roto ki te pa, tera, tera, i te wahi e rite mai ana ki a ia, na horo ana i a ratou te pa.
20Gritou, pois, o povo, e os sacerdotes tocaram as trombetas; ouvindo o povo o sonido da trombeta, deu um grande brado, e o muro caiu rente com o chão, e o povo subiu � cidade, cada qual para o lugar que lhe ficava defronte, e tomaram a cidade:
21A tino huna rawatia e ratou nga mea katoa i te pa, nga tane, nga wahine, nga taitamariki, nga koroheke, nga kau, nga hipi, nga kaihe, ki te mata o te hoari.
21E destruíram totalmente, ao fio da espada, tudo quanto havia na cidade, homem e mulher, menino e velho, bois, ovelhas e jumentos.
22A i mea a Hohua ki nga tangata tokorua i tuteia ai te whenua, Haere ki te whare o te wahine kairau, mauria mai hoki i reira te wahine me nga mea katoa i a ia, whakaritea ta korua i oati ai ki a ia.
22Então disse Josué aos dois homens que tinham espiado a terra: Entrai na casa da prostituta, e tirai-a dali com tudo quanto tiver, como lhe prometestes com juramento.
23Na ka haere aua taitama, nga tutei, a mauria ana mai e raua a Rahapa, tona papa, tona whaea, ona tungane, me nga mea katoa i a ia, a mauria katoatia mai ana hoki e raua ona whanaunga katoa ki waho; a waiho ana i waho o te puni o Iharaira.
23Entraram, pois, os mancebos espias, e tiraram Raabe, seu pai, sua mãe, seus irmãos, e todos quantos lhe pertenciam; e, trazendo todos os seus parentes, os puseram fora do arraial de Israel.
24Na tahuna ake e ratou te pa ki te ahi, me nga mea katoa i roto: ko te hiriwa anake, me te koura, me nga mea parahi, rino hoki, i hoatu e ratou ki te whare taonga o te whare o Ihowa.
24A cidade, porém, e tudo quanto havia nela queimaram a fogo; tão-somente a prata, e o ouro, e os vasos de bronze e de ferro, colocaram-nos no tesouro da casa do Senhor.
25Otiia ko Rahapa, ko te wahine kairau, ko te nohoanga o tona papa, me nga mea katoa i a ia, i whakaorangia e Hohua; a noho ana ia i waenganui o Iharaira a tae noa mai ki tenei ra, mona i huna i nga tangata i tonoa e Hohua ki te tutei i Heriko.
25Assim Josué poupou a vida � prostituta Raabe, � família de seu pai, e a todos quantos lhe pertenciam; e ela ficou habitando no meio de Israel até o dia de hoje, porquanto escondera os mensageiros que Josué tinha enviado a espiar a Jericó.
26Na ka whakaoati a Hohua i a ratou i taua wa, ka mea, Ka kanga te tangata ki te aroaro o Ihowa e whakatika ana, ka hanga i tenei pa, i Heriko: ka whakaturia e ia hei runga i tana matamua, ka whakanohoia ano nga tatau hei runga i tana tama o muri.
26Também nesse tempo Josué os esconjurou, dizendo: Maldito diante do Senhor seja o homem que se levantar e reedificar esta cidade de Jericó; com a perda do seu primogênito a fundará, e com a perda do seu filho mais novo lhe colocará as portas.
27Heoi i a Hohua tonu a Ihowa; a paku ana tona rongo puta noa i te whenua.
27Assim era o Senhor com Josué; e corria a sua fama por toda a terra.