1¶ Ko te poropitianga mo Ramahiku. Nana, kua kore a Ramahiku hei pa; ka puranga kau.
1Bremä Damašku. Hľa, Damašek bude musieť uhnúť, takže nebude mestom, ale bude hromadou rozvalenín.
2Kua mahue nga pa o Aroere; mo nga kahui era, ka takoto ratou, te ai he kaiwhakawehi.
2Opustené budú mestá Aroera; budú pre stáda, a budú ležať, a nebude toho, kto by poplašil.
3Ka kore ano he pa kaha mo Eparaima, he kingitanga mo Ramahiku, he toenga ranei o Hiria: ka rite ratou ki te kororia o nga tama a Iharaira, e ai ta Ihowa o nga mano.
3Zanikne pevnosť z Efraima a kráľovstvo z Damašku, a čo do ostatku Sýrov: budú jako sláva synov Izraelových, hovorí Hospodin Zástupov.
4Na i taua ra ka meinga te kororia o Hakaopa kia tupuhi, ka hiroki haere hoki te ngako o ona kikokiko.
4A stane sa toho dňa, že schudobneje sláva Jakobova, a tučnota jeho tela schudne.
5A ka rite ki ta te kaitapahi kohikohinga i te witi, ki te tapahanga hoki a ona ringa i nga hua witi; ae, ka rite ki te hamunga o nga hua witi i te raorao i Repaima.
5Bude, jako keď niekto v žatve soberie steblá do ruky, a jeho rameno sožne klasy, áno, bude, jako keď niekto sberá klasy v doline Refaim.
6¶ Otiia e toe ano etahi karepe hei hamunga; ka rite ki te ruiruinga o te oriwa; e rua, e toru nga oriwa i te pito o to runga rawa peka, e wha, e rima i te peka i waho rawa, i te mea whai hua, e ai ta Ihowa, ta te Atua o Iharaira.
6A zostanú z neho len paberky, jako keď vôkol otlčú olivu, že zostanú dve-tri nedozrelé olivky hore na vrchole, štyri-päť na jej vetviach, plodnej olivy, hovorí Hospodin, Bôh Izraelov.
7I taua ra ka titiro he tangata ki tona Kaihanga, ka anga ona kanohi ki te Mea Tapu o Iharaira.
7Toho dňa bude hľadieť človek hore na svojho Učiniteľa, a jeho oči budú zrieť k Svätému Izraelovmu.
8E kore ano e titiro ki nga aata i hanga nei e ona ringa, e kore e anga ki te mea i mahia e ona maihao, ki nga Aherimi ranei, ki nga whakapakoko ranei.
8A nebude hľadieť na oltáre, na dielo svojich rúk, ani nepozrie na to, čo učinili jeho prsty, ani na háje ani na modlárske obrazy slnka.
9¶ I taua ra ka rite ona pa kaha ki te wahi i whakarerea i te ngahere, i te tihi ano o te maunga, i whakarerea ra i te aroaro o nga tama a Iharaira; na ko te ngaromanga.
9Toho dňa budú mestá jeho sily jako opustené rumy lesa a vrchola brehu, ktoré opustili pohania pred synmi Izraelovými, a bude to pustinou.
10Kua wareware hoki koe ki te Atua o tou whakaoranga, a kua kahore i mahara ki te kamaka o tou kaha, mo reira ka whakatupuria e koe he mea ataahua, ka whakatokia ano ki te peka ke:
10Lebo si zabudla, dcéro Izraelova, na Boha svojho spasenia a nepamätala si na skalu svojej sily. Preto si nasadila rozkošných sadencov a nasadila si to cudzej révy.
11I te ra e whakato ai koe, ka taiepatia e koe, a i te ata matomato tonu tau i whakato ai: i te ra ia o te pouri, o te mamae ngau kino, ka memeha atu te kotinga.
11V deň, v ktorý si ich posadila, hneď si ich aj ohradila a za rána, zavčasu, pečuješ o svoje semeno, aby išlo do kvetu. - Budeže to hromada žniva, v deň, v ktorý onemocneje, a pochytí ju smrteľná bolesť!
12¶ Anana, te ngangau o nga iwi maha, e nge ana ano he haruru no nga moana! me te rere o nga iwi, e wawa ana koia ano kei te turituri o nga wai nunui!
12Beda! Počuť hukot mnohých národov, ktoré hučia ako hukot morí, a dunenie ľudstiev, ktoré dunia ako dunenie mohutných vôd.
13Ano ko te taheke o nga wai maha te haruru o nga iwi; otiia ka riria ratou e ia, a ka rere ki tawhiti, ka whaia, ano he papapa no nga maunga i te upoko o te hau, ano he puehu awhiowhio e aia ana e te tupuhi.
13Ľudstvá dunia ako dunenie mnohých vôd. Ale Hospodin to okríkne, a každý bude utekať ešte zďaleka a bude honený jako plevy na vrchoch pred vetrom a jako krútňava prachu pred víchrom.
14I te ahiahi, na ko te pawera; kiano i puao kua kore ratou. Ko te wahi tenei ma te hunga e pahua ana i a tatou, ko te mea tenei e wehea ma te hunga e muru ana i a tatou.
14Lebo v čas večera, hľa, prijde zdesenie, a prv ako nastane ráno, nebude ho. To bude údelom tých, ktorí nás olupujú, a losom tých, ktorí nás plienia.