1¶ Ha, he aha ra te painga i hua ki te Hurai? he aha te rawa o te kotinga?
1Čo má tedy viacej Žid? Alebo jaký je užitok z obriezky?
2He nui ra i nga mea katoa: Ko te tuatahi, kua akona ratou ki nga kupu a te Atua.
2Žid má o mnoho viac, a mnohý je užitok z obriezky na každý spôsob, lebo najprv preto, že sú im sverené výroky Božie.
3Ka pehea, mehemea kahore he whakapono o etahi? e taka ranei to te Atua pono i to ratou whakaponokore?
3Lebo veď čože, ak niektorí neverili?! Či azda ich nevera zmarí vernosť Božiu?
4Kahore rapea: engari ko te Atua kia kitea he pono, ko nga tangata katoa he teka kau; ko te mea hoki ia i tuhituhia, Kia tika ai tau i tau korerotanga, kia puta ai tau ina whakawakia koe.
4Nech sa nestane! Ale Bôh nech je pravdivý, a každý človek lhár, ako je napísané: Aby si bol ospravedlnený vo svojich slovách a zvíťazil, keby si sa súdil.
5Ha, ki te mea na to tatou he i kitea nuitia ai to te Atua tika, me pehea he kupu ma tatou? E he ana ranei te Atua i a ia e whakapa ana i te riri? he kupu tangata tenei naku:
5Ale ak naša nespravedlivosť len dokazuje spravedlivosť Božiu, čo povieme? Či nie je potom Bôh nespravedlivý, ktorý nesie na nás hnev? (Po ľudsky hovorím).
6Kahore rapea: penei me pehea te Atua e whakawa ai i te ao?
6Nech sa nestane! Lebo veď ako by potom súdil Bôh svet?
7Na ki te mea na toku teka i hira rawa ai to te Atua pono hei kororia mona; he aha ahau i whakahengia tonutia ai ano hei tangata hara?
7Lebo ak pravda Božia rozhojnila sa mojou lžou na jeho slávu, prečo som potom ešte i ja súdený jako hriešnik?
8He aha hoki te penei ai, a ko te kupu whakapae teka tenei mo matou, a ki ta etahi ko ta matou kupu tenei, Tatou ka mahi i te kino, kia puta ai he pai? tika tonu te tau o te he ki a ratou.
8A či potom nemáme radšej robiť zlé, jako sa nám rúhajú, a jako niektorí vravia o nás, že hovoríme, robme vraj zlé, aby prišlo dobré? Ktorých odsúdenie je spravedlivé.
9He aha koia? he pai ake ranei to matou wahi i to ratou? Kahore ra hoki: kua oti hoki te whakapa e matou i mua he he ki nga Hurai, ki nga Kariki, kei raro katoa ratou i te hara;
9Čo tedy? Či máme nejakú prednosť? Nijakým činom, lebo tu prv sme obvinili i Židov i Grékov, že všetci sú pod hriechom,
10Ko te mea hoki ia i tuhituhia, Kahore he tangata tika, kahore kia kotahi:
10ako je napísané: Nieto spravedlivého ani jedného;
11Kahore he tangata e matau ana, kahore he tangata e rapu ana i te Atua;
11niet toho, kto by rozumel, niet, kto by vážne hľadal Boha;
12Kua peka ke ratou katoa, kua kino ngatahi: kahore he tangata e mahi ana i te pai, kahore rawa kia kotahi.
12všetci sa odchýlili, napospol stali sa neužitočnými; niet toho, kto by činil dobro, niet ani jedného.
13He urupa puare noa to ratou korokoro; e patipati ana o ratou arero; kei roto i o ratou ngutu te wai whakamate o nga nakahi:
13Ich hrdlo otvorený hrob; svojimi jazyky hovorili lesť, jed ľútych hadov pod ich rtami;
14Ki tonu o ratou mangai i te kanga, i te nanakia:
14ktorých ústa sú plné kliatby a horkosti;
15Ko o ratou waewae, hohoro tonu ki te whakaheke toto:
15ich nohy rýchle vyliať krv;
16He whakangaro, he ngakau pouri, kei o ratou ara:
16skrúšenie a bieda je na ich cestách,
17Kahore hoki ratou i mohio ki te ara o te rangimarie:
17a cesty pokoja nepoznali.
18Kahore he wehi o te Atua i mua i o ratou kanohi.
18Niet bázne Božej pred ich očami.
19¶ Na, e matau ana tatou ki nga kupu o te ture, e korero ana ki te hunga i te ture, kia kopia ai nga mangai katoa, kia whakawakia ai te ao katoa e te Atua.
19A vieme, že všetko, čo hovorí zákon, vraví tým, ktorí sú pod zákonom, aby boly zapchaté každé ústa, a celý svet aby bol vinný Bohu,
20No te mea kahore he mahi o te ture e tika ai tetahi kikokiko i tona aroaro: ma roto mai i te ture te matauranga ki te hara.
20pretože zo skutkov zákona nebude ospravedlnené pred ním niktoré telo, lebo skrze zákon poznanie hriechu.
21Otiia kua whakakitea inaianei he tika a te Atua, motu ke i te ture, he mea whakaatu na te ture, na nga poropiti;
21No, teraz je zjavená spravedlivosť Božia bez zákona, osvedčovaná zákonom i prorokmi,
22Ara ko te tika a te Atua e na runga mai ana i te whakapono ki a Ihu Karaiti ki te hunga katoa e whakapono ana: kahore hoki he pokanga ketanga:
22avšak spravedlivosť to Božia skrze vieru Ježiša Krista cieľom všetkých a na všetkých veriacich.
23Kua hara katoa hoki, a kahore e taea e ratou te kororia o te Atua;
23Lebo nieto rozdielu, lebo všetci zhrešili a postrádajú slávy Božej
24He mea whakatika utukore na tona aroha noa, i runga i ta Karaiti Ihu hokonga:
24ospravedlňovaní súc darmo jeho milosťou, skrze vykúpenie, vykúpenie v Kristu Ježišovi,
25Ko ia hoki ta te Atua i whakaari ai hei whakamarie, i runga i te whakapono, he mea na ona toto; kia whakakitea ai tona tika, i te mea ka whakapahemotia atu nga hara o mua, he mea hoki na te manawanui o te Atua;
25ktorého preduložil Bôh za obeť smierenia skrze vieru v jeho krvi na ukázanie svojej spravedlivosti pre pustenie stranou predošle sa udialych hriechov do času obeti Kristovej
26Hei whakakite i tona tika i tenei wa nei ano: he mea kia tika ai ia ano, me te kaiwhakatika i te tangata e whakapono ana ki a Ihu.
26v znášaní Božom, aby ukázal svoju spravedlivosť v terajšom čase, aby bol spravedlivý a ospravedlňujúci toho, kto je z viery Ježišovej.
27Na, kei hea te whakamanamana? Kua araia atu. E tehea ritenga ture? e to nga mahi? Kahore: engari e te ture o te whakapono.
27Kde je potom chvála človeka? Je vylúčená. Jakým zákonom? Zákonom skutkov? Nie! Ale zákonom viery.
28Koia matou ka mea ai, kei te whakapono he tika mo te tangata, motu ke i nga mahi o te ture.
28A tak usudzujeme, že sa človek ospravedlňuje vierou bez skutkov zákona.
29Ko te Atua oti te Atua o nga Hurai anake? ehara ranei ia i te Atua o nga tauiwi hoki? Ae ra, o nga tauiwi ano hoki:
29Alebo či je Bôh len Bohom Židov? A či nie je aj Bohom pohanov? Áno aj pohanov,
30Ki te mea ia he kotahi te Atua, a mana e whakatika te kotinga i runga i te whakapono, me te kotingakore ina whakapono.
30pretože je jeden Bôh, ktorý ospravedlní obriezku z viery, aj neobriezku vierou.
31E taka ranei te ture i ta matou, ara i te whakapono? Kahore rapea: engari na ta matou i u ai te ture.
31Či tedy maríme zákon vierou? Nijakým činom! Ale zákon staviame v platnosť.